U KCCG uskoro HLA laboratorija: Bolesti će tražiti i u genima stanovništva
Ljekari će ispitivati podudarnost između donora i primoca organa, što su do sada umjesto njih radile kolege iz Hrvatske
Klinički centar (KC) za desetak dana dobiće kabinet za HLA tipizaciju, izuzetno značajan za transplantacionu medicinu, a zahvaljujući projektu kojim rukovodi profesorka doktorka Marina Ratković – do kraja godine saznaće se i koje bolesti stanovništvo Crne Gore nosi u genima.
U laboratoriji za HLA (Human Leucocyte Antigene) tipizaciju, za koju je već nabavljen dio opreme, u najvećoj crnogorskoj zdravstvenoj ustanovi određivaće se da li postoji podudarnost između osoba koje žele da prime, odnosno daruju organ.
Osim HLA laboratorije, planirana je i izgradnja takozvane hladne sobe, gdje bi trebalo da se radi kultivacija matične ćelije, transplantacija matične ćelije, rožnjače, stvaranje banke ćelija…
Medicinska direktorica KC, internista – nefrolog Marina Ratković, kazala je “Vijesti” da svako ko planira da bude donor ili treba da primi organ, mora da odradi HLA tipizaciju. Ta pretraga radi se i u slučajevima kada dođe do “odbacivanja” organa, što se nekad dešava i pored uredne terapije.
“Kod našeg pacijenta, koji je imao transplantirani bubreg od žive osobe u Bombaju, došlo je nakon 18 godina do odbacivanja organa. Njegova braća i sestra bili su na ispitivanju u okviru priprema za transplantaciju i kod svakog su nađena donor specifična antitijela. To znači da je mogućnost odbacivanja bila velika i nismo mogli da pokušamo transplantaciju. Ali, zato sa njegovom suprugom nije bilo specifičnih antitijela, iako su različite krvne grupe”, pojasnila je Ratković “Vijestima”.
Ona je objasnila da je mogućnost odbacivanja organa, u slučajevima kada donor i primalac nisu ista krvna grupa, daleko veća. Tada se radi desenzibilizacija, odnosno pacijent se priprema da primi organ iako on i donor nisu ista krvna grupa.
Bez adekvatne HLA tipizacije, koja je do sada za pacijente iz Crne Gore rađena u Hrvatskoj, nije moguće ni formirati kompletne liste pacijenata koji čekaju da dobiju bubreg.
Ratkovićeva je za “Vijesti” objasnila da razvoj transplantacione medicine u svijetu kreće od 1954. godine, kada je urađena prva transplantacija bubrega u Bostonu, između dva jednojajčana blizanca.
“Primalac je živio sedam godina, a vjerovano bi i duže, da nije poginuo u saobraćajnoj nesreći. To je bio izazov, tražili su se blizanci da bi bili sličniji. Tada nismo imali ni kvalitetnu imunosupresivnu terapiju, koja će smanjiti naš odgovor na strano tijelo”, kazala je.
Ratković je rekla da je priča o transplantacionoj medicini u Crnoj Gori pokrenuta 1992 – 1993. godine, u planu za razvoj transfuziološke službe KC, na čijem je čelu bila Gordana Rašović, sada direktorica Zavoda za transfuziju.
Transplantacioni program započet je dvije decenije kasnije – 2012. godine, kada je u KC urađeno prvo presađivanje bubrega od živog srodnika u Crnoj Gori. Sljedeće godine, prvi put pacijent je dobio bubreg od moždano mrtve osobe. Do danas, urađeno je 39 transplantacija bubrega, od kojih je 36 od živog donora.
Svijest o donorstvu u Crnoj Gori, prema riječima stručnjaka, nije na zadovoljavajućem nivou. Ranijim Zakonom o presađivanju djelova ljudskih tijela u svrhu liječenja iz 2012. godine, uvedene su donorske kartice.
Međutim, u naredne četiri godine potpisalo ih je samo oko 300 građana.
Novi zakon, usvojen 2016. godine, predviđa da je svaki građanin donor, osim ako je za života kao punoljetan, poslovno sposoban i sposoban za rasuđivanje dao pisanu izjavu kod izabranog doktora da se protivi tome.
U KC prošlog mjeseca urađena je eksplantacija srca, pluća, jetre i oba bubrega sa moždano mrtvog pacijenta, čime su spašeni životi pet osoba iz Crne Gore i država organizacije Eurotransplant.
Bubreg su tada dobila dva pacijenta, koji su poručili da treba da poraste svijest o doniranju organa.
Ratković je pojasnila da je otvaranje HLA laboratorije i začetak HLA tipizacije u Crnoj Gori rezultat projekta, za koji je morala dugo da se priprema i uči sa saradnicima.
Kazala je da je sa dva doktora – Danilom Radunovićem i Vladimirom Prelevićem, išla na edukaciju da bi pokušali da apliciraju za projekat HERIC, koji se finansira iz kredita Svjetske banke.
“Škola je bila i te kako velika, pripremali smo se na razne načine. Prvi put nismo prošli i falilo nam je pola boda. To nije bilo malo i pored toga što smo se edukovali i kontinuirano učili. Nismo odustajali, poslije dvije godine smo ponovo aplicirali i prošli – 2015. godine sa projektom – HLA tipizacija i HLA Laboratorija u Crnoj Gori”, istakla je ljekarka.
Ratkovićeva je kazala da su morali da ispune tri uslova da bi uopšte mogli da razmišljaju o projektu HERIC i dobiju kredit sa veoma malim kamatnim stopama. Prvi uslov je bio da budu inovativni, ekonomski isplativi i da se u rad uključe ljudi koji su se u toku priprema edukovali.
“Kao prvo, mi nismo bili inovativni – HLA tipizacija već postoji i ustanovljena je u nauci. Međutim, smatrali smo da nabavkom jednog aparata, koji još nigdje nije ‘zaživio’ na Istoku i Zapadu, takozvanim sekvenatorom, možemo skratiti brzinu postupka dobijanja nalaza i da se na siguran način može uraditi veći broj analiza…”, kazala je Ratković…
Paralelno sa otvaranjem HLA laboratorije, u KC planiraju da do kraja godine prvi put urade i populacionu HLA tipizaciju, iz koje će se, kako je pojasnila ljekarka, doći do zaključka koje su najčešće patologije i autoimune bolesti, odnosno od čega bolujemo.
To je i prilika da se napravi plan razvoja borbe protiv određenih oboljenja i planira ispitivanje nasljednih bolesti.
“Populacioni HLA podrazumijeva da će u sve opštine, od juga do sjevera, da pođe ekipa koja će uzimati krv od po jedne osobe iz svih starosnih grupa – predškolski uzrast, školski uzrast, srednja škola, srednje godine i stari. Nećemo ići u zavode za transfuziju, jer su davaoci krvi zdrave osobe, nego ćemo dobiti fantastičnu, šaroliku postavu iz svih gradova. Na taj način, ispitaćemo 110 osoba i imaćemo njihov HLA”, tvrdi Ratković.
Populacioni HLA sada nemaju Crna Gora i Kosovo.
Ratković zbog toga vidi i mogućnost za saradnju sa nadležnim zdravstvenim institucijama susjedne zemlje.
“Sa njima bi trebalo da razmijenimo usluge. Mi komšijama možemo uraditi HLA, a da oni nama ponude preglede na PET skeneru”, istakla je Ratkovićeva.
HLA laboratorija vrijedna je oko million eura. Početak projekta “HLA tipizacija I HLA laboratorija u Crnoj Gori” ozvaničen je u oktobru 2015. godine, potpisivanjem ugovora o dodjeli naučnoistraživačkog granta između ministarstava nauke i zdravlja sa KC, nakon pregovaračkog procesa u okviru drugog Konkursa za dodjelu velikih istraživačkih grantova. Ovaj grant finansiran je kroz projeka HERIC “Visoko obrazovanje i istraživanje za inovacije i konkurentnost” u vrijednosti od 315 hiljada eura, dok je Ministarstvo zdravlja sufinansiralo nabavku opreme vrijednosti 150 hiljada eura.
HLA – genski sistem po kojem se svi razlikujemo
Odgovarajući na pitanje šta je to HLA, Ratković je pojasnila da je u pitanju genski sistem, oktriven na bijelim krvnim zrncima. Važnost otkrića HLA bila je toliko velika da je 1980. dodijeljena Nobelova nagrada za medicinu.
“Fundamentalna uloga imunog sistema jeste očuvanje biološkog integriteta jedinke, osiguravanjem visokospecifičnog odgovora na strane antigene. Šta god nas, na primjer, ujede ili ubode, strani je antigen i mi treba da reagujemo i odbranimo se. Odnosno, da u slučaju bolesti, virusa, bakterije, damo visokospecifični odgovor. Ali i da ne reagujemo na sopstvene antigene, jer svako od nas ima specifične antigene i na osnovu toga se razlikujemo. Reagujemo na strane, ali na naše ne možemo”, pojasnila je Ratković. Ona je istakla da u jednom trenutku, kada naša ćelija, dio ćelije, plazma, jedro, opna, postane strano tijelo, nastupa imuna bolest.
Ratković je kazala da čovjek čitavog života živi u ravnoteži, gura bakterije, viruse, bori se protiv stranih antigena, ali da njegovi sopstveni antigeni miruju…
“Za kontrolu i regulaciju tako složenog zadatka, odgovoran je visokospecijalizovani genski sistem, koji nam osigurava gensku raznolikost. Kako ličimo fenotipski, tako ličimo i genotipski. Pa tako svaki organ ima svoju karakteristiku. Lupus se, na primjer, kao autoimuna bolest javlja u jednoj porodici i to je genska karta”, pojasnila je.
Ratković je zaključila da je taj genski sistem otkriven kod svih viših sisara, a da se kod čovjeka zove HLA – taj naziv odražava činjenicu da je otkriven na bijelim krvnim zrncima.
Tipizacija će odrediti sklonost ka kancerima
“U budućem periodu kroz HLA, mi ćemo prepoznati koji sistem nam daje sklonost u jednoj porodici prema raku debelog crijeva, u drugoj pluća”, rekla je Ratkovićeva.
Kazala je da je samo molekularni biolog mogao da se bavi HLA i imunogenetikom. Danas se time, tvrdi, bave specijaliste biohemičari, koji se edukuju, završavaju doktorate za imunohistohemiju – njihov zadatak je da gledaju u određene mikroskope i metodama, pa i sekvenatorom, traže imune bolesti.
“Prije 40 godina nismo to znali – ko je obolijevao od lupusa, taj je i umirao, a naš imuni sistem je napravio da bolest bude toliko teška da 90 odsto ljudi umre. Danas, većina ljudi žive desetinama godina”, kazala je Ratković.
Ona je rekla da se imunogenetika danas može primijeniti kada se proučava razvoj autoimunih i zaraznih bolesti.
Preuzeto sa portala Vijesti
Leave a reply
