Prijedlog izmjena i dopuna Nacrta zakona o radu
PRIJEDLOG
Izmjena i dopuna Nacrta zakona o radu
Briše se član 63 Nacrta zakona o radu.
O b r a z l o ž e nj e
Predloženim tekstom Nacrta zakona o radu, članom 63 afirmiše se dvodecenijski princip prinudnog i prisilnog rada u javnom zdravstvu koji se ogleda u tome što su direktori zdravstvenih ustanova ovlašćeni da zaposlenima uvode rad duži od punog radnog vremena, ako novim zapošljavanjem, uvođenjem rada u smjenama ili preraspodjelom radnog vremena ne mogu obezbijediti neprekidnu bolničku i vanbolničku zdravstvenu zaštitu. U praksi se ovakvakva organizacija posla, odnosno nedostatak sposobnosti direktora zdravstvenih ustanova da organizuju posao, ogleda kroz konstantno uvođenje obaveznog mjesečnog prekovremenog rada, koji za pojedine zdravstvene radnike iznosi i do 100 časova na mjesečnom nivou čime se narušavaju njihova osnovna ljudska prava i njihovo lično zdravlje. Napominjemo da rad preko dozvoljenih 40, odnosno 32 časa kako se predlaže Nacrtom, u većini zdravstvenih ustanova uopšte nije ni plaćen.
Stoga, radi zaštite osnovnih ljudskih prava 10.000 zaposlenih u zdravstvu predlažemo da se rad preko 32 časa mjesečno obezbjeđuje sklapanjem ugovora o dopunskom radu sa zaposlenim bilo iz ustanove bilo sa tržišta rada, na osnovu njegove slobodne volje, a ne prinude i prisile kao što je to trenutno slučaj. Ovakvim rješenjem afirmisao bi se princip slobodne volje, odnosno dobrovoljnosti dopunskog rada u javnim zdravstvenim ustanovama. Takvim rješenjem neće se sprječiti angažovanje trenutno zaposlenih u zdravstvenim ustanovama, već se organizacija dopunskog posla zasniva na principima ponude i tražnje na tržištu rada.
Napominjemo da su zdravstvene ustanove već donijele zasebne tarife o dopunskom radu, koje se primjenjuju pri angažmanu ljekara iz privatne prakse i zemalja okruženja i koje su i do 50% veće od tarife za prekovremeni rad. Stoga će se primjenom tarifa o dopunskom radu i nepostojanje prisile u javnim zdravstvenim ustanovama, onemogućićiti diskriminacija zaposlenih u javnom zdravstvu koji su manje plaćeni u odnosu na svoje kolege iz inostranstva, kolege penzionere i kolege iz privatneog sektora.
Na ovaj način, smanjiće će se atraktivnost daljeg nekontrolisanog odliva ljekara u privatni sektor.
Zakonski osnov za predložene izmjene nalazimo u članu 62, 63 i 64 Ustava Crne Gore, članu 23 Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima UN, članu 4 Evropske konvencije o ljudskim pravima, kao i odredbama Konvencije o prinudnom radu.
Prinudni rad je istorijski prošao kroz različite faze i postojao u različitim oblicima. Danas je u demokratskim društvima svaki prisilan rad nedozvoljen, osim par izuzetaka. Njime se narušavaju prava i slobode ne samo iz oblasti radnog prava, nego i elementarna ljudska prava kao što su sloboda kretanja, sloboda odlučivanja, lično dostojanstvo, psihički integritet i zdravlje prinuđenog radnika, stoga se predlaže da se član 63 Zakona o radu briše, te da se isti uredi shodno ostalim odredbama Zakona o radu.
Dr Milena Popović Samardžić
Predsjednica Sindikata doktora medicine Crne Gore
