Autorski tekst dr Aleksandra Mugoše, Predsjednika Ljekarske komore CG
Znam da je crnogorske ljekare teško animirati i ubijediti ih u značaj postojanja i rada Ljekarske komore. Za ovo postoje najmanje dva razloga. Prvi, većina nas iscrpljena je svakodnevnim problemima na radnom mjestu, društvenim statusom i nedostatkom vjere u bolju budućnost. To su lični, u našem slučaju, siguran sam, opravdani razlozi. Drugi, bitan razlog, je činjenica da je naša Ljekarska komora formirana daleke 1994. godine i da niko od vas, uključujući i autora ovog teksta, ne zna šta ona zapravo radi, koje su njene ingerencije i čemu ona zapravo služi. Ako kažem da su u Francuskoj i u Ujedinjenom Kraljevstvu prva udruženja ljekara formirana 1832. godine, da je u Austrougarskoj prvi zakon o ljekarskim komorama napisan 1881. godine, nadam se da će biti jasnije kolika je težina problema sa kojim se mi danas suočavamo. Kada je problem ozbiljan i kada ne znate odakle da krenete, najbolje je krenuti od početka. Iz tog razloga pokušaću da hronološki pobrojim događaje koji su prethodili gašenju Ljekarske komore Crne Gore i pojedincima koji su u tome učestvovali.
1. Već duže vrijeme Sindikat doktora medicine Crne Gore upozorava da Ljekarska komora od svog osnivanja 1994. godine radi u potpunosti van zakona iz razloga što izbori za delegate Skupštine nikada ni u jednoj zdravstvenoj ustanovi nijesu sprovedeni. Dakle, nijedna skupština Ljekarske komore nije legalno izabrana, a samim tim i odluke takvih skupština bile su u potpunosti nelegalne i nelegitimne. To nije jedino krivica kolege dr Đoka Jočića, već i svih ministara zdravlja i direktora zdravstvenih ustanova u kojima nijesu sprovedeni izbori, a čime je ljekarima onemogućeno da izaberu svoje predstavnike. Ministri zdravlja su u skladu sa zakonom vjerovatno pratili i nadgledali ovako organizovan proces i vjerovatno bez problema davali saglasnost na odluke Skupštine.
2. Dalje, Sindikat doktora medicine Crne Gore je tokom 2016. godine u više navrata upozoravao nadležne da je Komora funkcionisala i donosila odluke u potpunosti van zakona iz razloga što je svim organima Komore istekao četvorogodišnji mandat, vjerovali ili ne, još u januaru 2015. godine. Za tako apsurdno kršenje zakona dobili su podršku od aktuelnog Ministra zdravlja dr Budimira Šegrta, koji je u julu 2016. godine u Skupštini Crne Gore izjavio da bi”… bilo neracionalno u ovom trenutku organizovati izbore za delegate skupštine Ljekarske komore…”! Možete li zamisliti Premijera Crne Gore, gospodina Duška Markovića, da 2020. godine kaže crnogorskom narodu da je nakon isteka mandata njegove Vlade neracionalno sprovoditi izbore i da će on nastaviti da rukovodi Vladom do 2022. godine!? Ja ne mogu.
3. Kada je krajem 2016. godine konačno najavljena izborna skupština Ljekarske komore, dvije godine nakon isteka mandata prethodne, Sindikat doktora medicine Crne Gore je prijeteći krivičnim prijavama upozorio direktore zdravstvenih ustanova da se po prvi put moraju u zdravstvenim ustanovama sprovesti izbori za delegate. Namjera većine direktora u tom trenutku bila je da, po ko zna koji put, krše zakon i na izbornu skupštinu pošalju “svoje” predstavnike. Iako do kraja nijesmo bili zadovoljni načinom na koji su organizovani izbori zbog činjenice da su direktori pojedinih zdravstvenih ustanova ignorisali volju ljekara i među delegate Skupštine “ugurali” svoje predstavnike, dobili smo Skupštinu koja je u najvećoj mogućoj mjeri odražava volju ljekara. Ponavljam, po prvi put od osnivanja Ljekarske komore Crne Gore 1994. godine.
4. Kada smo dobili poziv za izbornu Skupštinu vidjeli smo da je predloženi dnevni red u pojedinim tačkama nezakonit. Iz tog razloga obratili smo se Predsjednici Skupštine Ljekarske komore, koleginici dr Agimi Ljajević, koja nam je odgovorila da ona nije zakazala niti jednu sjednicu Skupštine i da je njeno ime i prezime na pozivu zloupotrijebljeno. Ubrzo nakon toga Predsjednica Skupštine Komore podnijela je ostavku.
5. Zbog svega navedenog, 18. decembra 2016. godine, obratili smo se Ministru zdravlja gospodinu Kenanu Hrapoviću i pozvali ga da uzme učešće u uklanjanju nezakonitih radnji koje su se dogodile u pripremanju izborne skupštine Ljekarske komore. Nažalost, nikada nijesmo dobili odgovor od Ministra na naše pisano obraćanje. Međutim u dva navrata, neposredno prije održavanja izborne skupštine, obratio se javnosti sa dva slična saopštenja, citiraću jedno od njih: “…Raduje me postojanje ta tri strukovna udruženja, Ljekarske, Farmaceutske i od skoro Stomatološke komore, one su prije svega osnovane da štite interese svojih strukovnih organizacija…i ja sam već uspostavio saradnju sa njima i mislim da ćemo u narednom periodu, zaista imati jednu dobru, kvalitetnu saradnju u smislu podizanja i razmjene znanja…iskoristiti ih, tamo su izuzetno stručna lica u tim komorama i oni su nam potrebni da nam pomažu prilikom kreiranja zdravstvene politike i zdravstvenih politika ustvari…”
6. Prethodno odložena Skupština konačno je održana 31. januara 2017. godine. Na sjednici koja je bila zatvorena za javnost u prvom redu su sjedili ljudi koji nijesu bili izabrani delegati. Na naše insistiranje da se objasni razlog njihovog prisustva, rečeno nam je da su to članovi Izvršnog odbora! Kojeg Izvršnog odbora? Po kom Statutu? Ko ih je birao? Ono što se ubrzo pokazalo je da su to kolege koji su projektovani članovi Izvršnog odbora sastavljenog po nepostojećem Statutu, odnosno nacrtu, čije usvajanje je tek trebalo da bude predmet razmatranja Skupštine! Među njima je bila i poštovana koleginica dr Mira Jovanovski-Dašić, koju je na izbornu skupštinu poslalo Ministarstvo zdravlja, a koja je predložena po nevažećem Statutu. Pojedini članovi “izvršnog odbora po novom statutu“ neopravdano dugo zloupotrebljavali su govornicu, jedna koleginica je bila predviđena da bude novi Predsjednik Skupštine Komore, jedan kolega je prijetio delegatima Skupštine… Kako nijesu uspijevali u svojim namjerama, jedno po jedno su napuštali salu u kojoj se održavala Skupština. Zbog čega ovo pišem? To su bile kolege koje su došle sa namjerom da izaberu novog predsjednika Ljekarske komore i očigledno bi jedino u tom slučaju čitav proces za Ministra Hrapovića bio legalan i legitiman! Za takav scenario gospodine Ministre prethodno sprovedeni izbori i Skupština sa delegatima koji glasaju nijesu Vam ni bili potrebni!
7. Samo tri dana nakon održane izborne Skupštine, praktično nenajavljeno u prostorije Komore ušla su tri inspektora Uprave za inspekcijske poslove! Dva inspektora rada su provjeravala da li sam u međuvremenu nešto potpisivao. Treći je bio zdravstveni inspektor koji je potpuno neovlašćeno boravio u prostorijama Komore, tražio na uvid različitu dokumentaciju u vezi sa mojim izborom i pored upozorenja da na to nema pravo. Izvještaj i rješenje o inspekcijskom nadzoru nikada nijesu dostavljeni Ljekarskoj komori. Sve navedeno nije smetalo Ministru da se, braneći svoja rješenja kojima je u međuvremenu blokirao rad Komore i praktično ugasio veoma značajnu instituciju našeg zdravstvenog sistema, pozove na Rješenje koje je potpisao Božidar Vuksanović, direktor Uprave za inspekcijske poslove! Kako je Ministar došao do tog rješenja, kada ono nije dostavljeno Ljekarskoj komori i šta tamo piše? Protiv zdravstvenog inspektora podnio sam krivičnu prijavu Osnovnom državnom tužilaštvu. Napominjem da je ovo bila prva posjeta bilo kog inspektora Ljekarskoj komori Crne Gore od njenog osnivanja!
8. Napokon, kada je stručna služba Komore, neposredno nakon izbora, pokušala da me registruje u Centralnom registru privrednih subjekata dobili su odgovor da je za registraciju potrebna saglasnost Ministarstva zdravlja. To je taj krucijalni papirić kojim je Ministar blokirao rad Ljekarske komore! Kad sam mu saopštio problem najprije je zatražio napismeno rješenje iz Centralnog registra. Kada sam mu dostavio traženi dokument, rekao je NE! Sve to je sročio kroz rješenje u kome između ostalog nalaže Skupštini kako delegati treba da glasaju! Naložio je Predsjedniku skupštine Ljekarske komore da napiše Statut, kao da je to štivo slično ovom koje ja sada pišem. Dakle, profesionalna organizacija ljekara blokirana je iz razloga što ne postoji odgovorno lice jer Ministar zdravlja saglasnost za registrovanje odgovornog lica ne želi da potpiše.
Do završetka procesa pred Upravnim sudom Ljekarska komora nije u mogućnosti da obavlja svoju funkciju, dva stalno zaposlena lica ne mogu da ostvare pravo na lična primanja, redom su isključivani telefon, struja, voda, internet zbog neplaćenih računa, zakup službenih prostorija nije plaćen mjesecima, nije poznato ko će i gdje premjestiti arhiviranu dokumentaciju koja je sakupljana 22 godine. Paradoksalno, za Ministra ovo je i dalje, kako on kaže “par excellence pravno pitanje”. Gospodine Ministre u osnovama prava stoji da ukoliko postoji sumnja – dubio, rješenje se prvo i uvijek traži na strani odluka skupštine, jer u savremenom dobu i u demokratskim društvima to svim odlukama daje najširi mogući legitimitet. Legalitet je takođe nesporan – od pet predloženih kandidata jedan je dobio apsolutnu većinu glasova i to više nego sva četiri ostala kandidata zajedno.
Citiraću član 23. Statuta Komore na koji se Ministar poziva kao jedinu nezakonitost u cijelom procesu i zbog koga smo jedina zemlja u svijetu koja nema Ljekarsku komoru – “ Izvršni odbor predlaže Skupštini izbor i razriješenje predsjednika i potpredsjednika komore “. Dakle, ne piše da predlaže kandidata, već odluku o izboru ili razriješenju bilo kog kandidata koji je predložen ostavlja Skupštini. Da li se u ovom članu može pročitati da je ekskluzivno pravo Izvršnog odbora Komore da predloži kandidata za Predsjednika Komore ili to može uraditi i neki drugi organ Komore, Skupština na primjer? I opet pitanje, koji Izvršni odbor? Stari, kome je mandat istekao prije tačno dvije godine ili novi, čiji su unaprijed izabrani članovi sjedjeli u prvom redu, među njima i kandidat Ministarstva zdravlja? Napominjem, prema važećem Statutu nisu se mogli birati članovi Izvršnog odbora, jer je jedan član trebao biti biran iz reda doktora stomatologije koji više nijesu članovi Ljekarske komore, pa samim tim ne mogu biti birani u organe naše Komore. Stoga, po treći put pitam na koji Izvršni odbor je Ministar mislio?
Šta je onda sporno za Ministra zdravlja? Da li je za njega sporna činjenica da će Ljekarska komora konačno moći da radi u skladu sa zakonom i početi da ukazuje na devijantnosti zdravstvenog sistema, ukazivati na odgovornosti kreatora zdravstvene politike, rukovodilaca zdravstvenih ustanova, ljekara koji neprofesionalno obavljaju svoju dužnost, na sporne ugovore, neracionalno trošenje sredstava, ilegalnu medicinsku praksu, potrebu za potpuno integrisanim privatnim zdravstvom, unapređenjem znanja kroz obaveznu kontinuiranu medicinsku edukaciju, bolju ličnu i pravnu zaštitu ljekara, neophodnost bolje zdravstvene zaštite građana. Da li je Ministru ipak važnije nešto drugo?
Poštovani Ministre, i nakon 100 dana od izborne Skupštine Komore želim da vjerujem da nisam ja sporan, jer ste u više navrata saopštili da nemate ništa protiv mene lično. Gospodine Ministre, nemam ni ja ništa protiv Vas lično. Međutim, zbog pozicije na kojoj se nalazite Vaša odgovornost je mnogo veća od odgovornosti mene ili bilo kog drugog ljekara. Niste od crnogorskih građana dobili mandat da kršite zakon, zloupotrebljavate položaj i služite se neistinama. Pod hitno prestanite sa obstrukcijom, uvažite većinsku volju ljekara i obezbijedite kontinuitet rada Komore.
Dr Aleksandar Mugoša
Leave a reply
