Pitanje kadra zdravstvo ne smije ignorisati
Od ključnog značaja za zadržavanje ljekara je odvajanje zdravstva od politike i imenovanje rukovodilaca u zdravstvenim ustanovama na temelju zasluga, a ne na osnovu političke pripadnosti
Trenutno u Domu zdravlja u Zadru radi samo jedan pedijatar, 81-godišnji penzioner, koji je angažovan na pola radnog vremena. Zadar, prema posljednjim podacima, ima nešto preko 75.000 stanovnika, duplo manje od Podgorice, a ima samo jednog pedijatra, ponoviću – 81-godišnjeg penzionera koji radi pola radnog vremena. Da nas ne bi opet snijeg iznenadio u decembru, kada je u pitanju i odlazak ljekara iz javnog zdravstva, krajnje je vrijeme da izvučemo lekcije iz toga kako je Hrvatska došla u ovu situaciju, analiziramo ih i, najvažnije, ne ponovimo.
Ako su političari saglasni oko nečega to je da je budućnost Crne Gore u Evropskoj uniji. Osim svih benefita koje jedva čekamo da prigrabimo, jesmo li spremni da nešto i damo? Da li je zdravstveni sistem spreman da izgubi nekoliko generacija ljekara u kratkom periodu i, najvažnije pitanje – može li opstati takav sistem?
U Crnoj Gori na hiljadu pacijenata rade tri ljekara, dok je evropski prosjek četiri doktora na isti broj građana, što znači da nama već sada nedostaje 600 ljekara. Hrvatsku je u prve tri godine nakon pridruživanja Evropskoj uniji 2013. godine napustilo 525 ljekara, podaci su Hrvatske liječničke komore. Da bismo bolje shvatili koliko je to ogroman broj, samo ću reći da je tada u Kliničko bolničkom centru u Rijeci radilo 535 ljekara. Procentualno, Hrvatsku je napustilo oko 4% doktora medicine, a kada bi Crnu Goru napustilo 4%, izgubili bismo Opštu bolnicu u Bijelom Polju u kojoj radi 67 ljekara.
Mi se već sada suočavamo sa ozbiljnim nedostatkom ljekara. Odlazak najvećih stručnjaka u inostranstvo ili privatne zdravstvene ustanove je česta pojava. Zdravstveni sistem Crne Gore svjedoči i nepomično posmatra kako najbolji i/ili perspektivni stručnjaci odlaze tražeći bolje uslove rada, veće plate i bolje karijerne izglede u privatnim zdravstvenim ustanovama ili zapadnoevropskim zemljama. Zdravstveni sistem Crne Gore ne smije više tolerisati nedovoljna ulaganja i nedostatak savremene opreme i objekata. To stvara neprivlačno radno okruženje za ljekare, dovodeći do sve težeg zadržavanja, zapošljavanja i zadovoljstva medicinskog osoblja. Crna Gora se suočava sa dvostrukim izazovom starenja stanovništva i porasta broja pacijenata sa hroničnih bolestima. Ljekari u Crnoj Gori su preopterećeni, rade daleko više sati nego što zakonski maksimum nalaže, a to dovodi do hronične iscrpljenosti i smanjenja kvaliteta zdravstvene usluge.
Pridruživanje Evropskoj uniji umnogome olakšava put ljekarima da dobiju posao sa većim platama i, mnogo bitnije, sa boljim uslovima rada. Kada je Hrvatska ušla u Evropsku uniju 2013. desio se nagli odliv ljekara, što može biti slučaj i kod nas. Hrvatska je nakon toga implementirala niz strategija kako bi zadržala medicinske radnike. Bilo je kasno jer, ponoviću, trenutno u Domu zdravlja Zadar radi samo jedan pedijatar, 81-godišnji penzioner, koji radi pola radnog vremena. Crna Gora mora već sad ozbiljno da izvuče pouke iz iskustva evropskih komšija i razmotriti mjere kako bi spriječila isti scenario.
Kako Crna Gora napreduje prema članstvu u EU, može koristiti sredstava namijenjena razvoju zdravstvene infrastrukture, poboljšanju uslova rada i omogućavanju izvođenja savremenih medicinskih intervencija, što može pomoći i u rješavanju nedostatka radne snage. Jako je bitno i usklađivanje medicinskih standarda i regulativa sa evropskim normama koje može poboljšati kvalitet zdravstvene zaštite u Crnoj Gori, potencijalno je čineći privlačnijom za ljekare koji žele ostati ali i za nove koji bi mogli doći. Moramo pratiti trendove migracije zdravstvenih radnika i preduzeti proaktivne mjere kako bismo smanjili prekomjerni odliv ljekara, istovremeno osiguravajući da doktori medicine imaju priliku za profesionalni razvoj unutar zemlje.
Zdravstvo mora biti oslobođeno svakog upliva politike, a rukovodioci u zdravstvenim ustanovama ne bi trebalo automatski da budu imenovani na temelju stranačke pripadnosti političkoj partiji na vlasti. Od ključnog značaja za zadržavanje ljekara je odvajanje zdravstva od politike i imenovanje rukovodilaca u zdravstvenim ustanovama na temelju zasluga, a ne političke pripadnosti. Tako se osigurava da zdravstveni sistem može uvijek nesmetano da funkcioniše, pruži kvalitetnu zdravstvenu zaštitu i zadrži povjerenje kako ljekara tako i javnosti. Nedostatak doktora medicine u Crnoj Gori je složen problem koji niko ne rješava, a ukoliko tako i ostane može prerasti u katastrofu po građane.
Nijesam siguran da bi neko letio avionom da zna da pilot radi već preko trideset sati, da nije spavao, da je imao jedva jedan pristojan obrok. Hirurg koji sve navedeno ispunjava, osim što je umjesto u kokpitu aviona u operacionoj sali, nerijetko mora da operiše pacijente u svom trideset i plus radnom satu jer prosto nema ko drugi, a bez intervencije pacijenti ne bi izdržali sljedeći dan. Nadam se da je sada jasno da je ovo pitanje od važnosti za sve, a ne samo za medicinsku struku.
Moramo uložiti napore da se poveća broj ljekara, stvori pozitivan ambijent za njihov ostanak, poboljša pristup zdravstvenoj zaštiti, adekvatno opreme zdravstvene ustanove i omogući primjena savremenih medicinskih rješenja i intervencija. Inače, pacijente možemo dovesti u nezavidan položaj. Brzo bi pacijenti mogli kopati tunele do bolnica da preskoče redove koji se mogu formirati ispred ambulanti!
Suad Šabanović, autor, doktor medicine
Preuzeto sa protala Vijesti
