Jedan psihijatar na 250 pacijenata
U periodu od početka pandemije do početka decembra, u Specijalnoj bolnici u Dobroti dva doktora dežurala su radnim danima, ali samo jedan od njih bio je plaćen. Iz FZO poručuju da je bolnica dobila saglasnosti za stalna dežurstva dva ljekara, direktor kaže da nije. Iz SDMCG traže od nove ministarke da hitno reaguje u cilju zaštite i ljekara i pacijenata
U Specijalnoj bolnici za psihijatriju u Dobroti liječi se više od 250 pacijenata. O njima su od početka pandemije koronavirusa veći dio dana brinula dva dežurna psihijatra. Jedan od njih je za dežurstvo radnim danima bio plaćen, a drugi nije. Volontirao je.
Direktor Petar Abramović donio je početkom mjeseca odluku da je ubuduće dovoljno da ponovo dežura samo jedan doktor.
Iz Sindikata doktora medicine Crne Gore (SDMCG) traže od ministarke zdravlja Jelene Borovinić Bojović da pomogne ljekarima i pacijentima Specijalne bolnice.
Psihijatri sa kojima je razgovarao novinar “Vijesti” smatraju da odluka o zabrani dežurstva dva ljekara može imati posljedice koje će se odraziti na zdravlje psihijatrijskih pacijenata i ljekara koji vode brigu o njima.
“Bitno je da u jednom trenutku ljekar ne bude doveden u poziciju da mora odlučuje gdje će prije intervenisati, a pritom fizički ne može stići od jednog do drugog paviljona, a pogotovo od prijemnog do hroničnog, koji su međusobno najudaljeniji… a na hroničnim odjeljenjima se najčešće događaju hitni, nemili slučajevi”, upozorila je jedna od sagovornica.
Specijalna bolnica ima sedam paviljona, koja su organizovana na velikoj površini, pa je potrebno vremena da bi se stiglo od jednog do drugog odjeljenja. Osim dva akutna i dva hronična odjeljenja, kompleks uključuje i sudsko, odjeljenje za bolesti zavisnosti, kao i prijemno odjeljenje.
Na različitim odjeljenjima smješteni su pacijenti sa veoma zahtjevnim problemima, od kojih svaki od njih zahtijeva aktivno praćenje i česte intervencije zbog psihičkog, ali i fizičkog stanja.
Ovo je jedina psihijatrijska ustanova zatvorenog tipa u Crnoj Gori, što znači da se u njoj liječe najzahtjevniji pacijenti, koji se ne mogu tretirati ni na jednom drugom psihijatrijskom odjeljenju u državi. Nerijetko se dešava da su kapaciteti prepunjeni, a u medijima se pisalo i o pacijentima koji spavaju na dušecima u hodnicima bolnice.
Psihijatri su godinama ukazivali na neophodnost da se obezbijedi da dežuraju po dvoje radi pružanja kvalitetnije zaštite ovoj posebno osjetljivoj populaciji pacijenata, ali je uprava bolnice odbijala da odobri dvostruka dežurstva, osim vikendom i praznicima. Od pojave koronavirusa u Crnoj Gori i usljed dodatnih zahtjeva na poslu, sagovornici “Vijesti” su kazali da su insistirali da u bolnici svakog dana dežuraju dva psihijatra.
Međutim, samo jedan od njih biva plaćen za svoj rad, a drugi ljekar radi a da nije plaćen, odnosno za svoj dopunski rad može dobiti slobodan dan. Dežurstvo kao oblik rada u zdravstvenim ustanovama je propisano Pravilnikom Ministarstva zdravlja (MZ) o rasporedu radnog vremena u zdravstvenim ustanovama. Svaka zdravstvena ustanova donosi odluku o organizaciji rada i radnom vremenu pojedinačno, na osnovu ovog pravilnika.
Tim pravilnikom, koji nije mijenjan od 2012, propisano je da u toj bolnici mora biti dežuran najmanje jedan specijalista psihijatar.
Međutim, sagovornici “Vijesti” ističu da se to možda i moglo tako organizovati prije osam godina, ali ne i danas, posebno imajući da imaju prepunjene kapacitete, ali i da je u toku pandemija koronavirusa.
Direktor je istog dana kada su stigla pitanja “Vijesti” o dežurstvima donio odluku da “raspored dežurstava uskladite na način da radnim danima dežura samo jedan ljekar, vikendom po dva – kako je ranije odobreno odlukom MZ”.
Abramović je potom “Vijestima” kazao da su psihijatri na početku pandemije tražili da po dvoje dežura i radnim danima, a da od toga jedan bude plaćen a drugi dobije slobodne dane. Takođe je kazao da su i sami sada tražili da se obustavi dežurstvo drugog psihijatra i da je on to prihvatio. Više psihijatara negiralo je da su tražili da se obustavi dežurstvo drugog ljekara.
Direktor poručuje i da ne postoji saglasnost Ministarstva zdravlja kojim su odobrena stalna, plaćena dežurstva dva psihijatra, navodeći da je njegov prethodnik u avgustu prošle godine dobio odgovor koji se, po njemu, ne može tumačiti kao saglasnosti.
“Naime, u odgovoru se kaže: ‘Ocjena cjelishodnosti uvođenja dežurstva je u isključivoj nadležnosti ustanove, u skladu sa potrebama organizacije procesa rada, obimom posla i obezbjeđenja kontinuiranog pružanja zdravstvenih usluga iz oblasti za koju je osnovana, te je neophodno da u kontekstu navedenog donesete odluku o organizaciji rada i radnom vremenu u ustanovi kojom rukovodite, u cilju obezbjeđivanja istog’. Dakle, potpuno je jasno da Ministarstvo nije dalo nikakvu saglasnost već je naglasilo da je to u nadležnosti ustanove,” istakao je Abramović.
Dok iz MZ nisu odgovorili na pitanja o saglasnostima, da je uprava Dobrote dobila saglasnost potvrdio je “Vijestima” direktor Fonda za zdravstveno osiguranje (FZO) Sead Čirgić.
“Specijalna bolnica Dobrota se obraćala Ministarstvu zdravlja u aprilu 2018. i maju 2019. godine zahtjevom za saglasnost za uvođenje stalnog dežurstva dva ljekara specijalista i izmjenu odluke o organizaciji rada i radnog vremena i iste saglasnosti su date, o čemu je obaviješten Fond u 2018. godini. Sredstva za dežurstva se ne obezbjeđuju pojedinačno za te namjene već iz mase sredstava koja su opredijeljena za zarade i ostala lična primanja za budžetsku godinu”, pojasnio je on.
Prema računici ljekara, na mjesečnom nivou za dežurstvo drugog ljekara, za koje smatraju da bi obezbijedilo značajno kvalitetniju njegu pacijentima, a njima omogućilo normalizaciju uslova rada, ne bi trebalo da se izdvoji više 1.700 eura, što je mjesečna plata koju primaju mnogi poslanici u Skupštini Crne Gore.
Ostaje nejasno kako je uprkos saglasnostima institucija, potrebama bolnice i brojnim usmenim zahtjevima ljekara, rad ostao organizovan na ovaj način.
Prema riječima predsjednice SDMCG Milene Popović Samardžić, potpuno je neshvatljiv odnos direktora i prema ljekarima ali i prema ovoj vulnerabilnoj grupi pacijenata.
“Ovakvom uređenju rada doprinio je direktor, koji ih je netačnim informacijama doveo u zabludu da nema saglasnost MZ da uvede dežurstvo za dva ljekara u toj naročito problemima opterećenoj ustanovi. Direktor je vrlo svjesno zloupotrijebio savjest i empatiju ljekara Specijalne bolnice za njihove pacijente i onog momenta kada je ova manipulacija razotkrivena zvaničnom odlukom je ukinuo dežurstvo za drugog ljekara stavljajući opet i ljekare i pacijente pod visok rizik ovakom organizacijom rada”.
Komentarišući navode Popović Smaradžić, Abramović je kazao da je siguran da to što je ona rekla “nije iz loše namjere već je prosto posljedica neprovjeravanja ne znam od koga dobijenih informacija, toga da nije saslušana i tzv. druga strana i da vjerovatno nije raspolagala svim informacijama koje su potrebne da se donese ispravan sud, a to često nije najbolji put i način da se dođe do prave informacije i istine, ukoliko je to bila namjera”.
On je kazao i da u bolnici jeste hospitalizovano oko 250 pacijenata, ali poručuje da svakako treba uzeti u obzir činjenicu da je njih više od 100 hroničnih, tzv. “socijalaca“, od kojih bi ogromna većina mogla – što se tiče njihove dijagnoze i zdravstvenog stanja – biti i otpuštena kući, a nisu zbog toga što nemaju gdje da odu, njihove porodice ne žele da ih prihvate, nedostatka mjesta u staračkim domovima i sl.
Takođe dodaje da treba uzeti u obzir i činjenicu da je opao broj prijema, ali i da se u bolnici nalazi i oko 80 tzv. sudskih pacijenata koji su tu u skladu sa presudama sudova i donesene mjere obaveznog liječenja i čuvanja, a koji se u skladu sa propisima nalaze u strogo zatvorenom odjeljenju.
Položaj ljekara u Dobroti razlikuje se značajno u odnosu na druge zdravstvene ustanove u Crnoj Gori. Tako, na primjer, u Kliničkom centru Crne Gore se u istom periodu liječi malo manje od 500 pacijenata a, prema Pravilniku o dežurstvima, u svim njegovim klinikama i dijagnostičkim centrima dežurstvo obavlja najmanje jedan, a u nekima i po četiri doktora. To znači da pored dostupne laboratorijske i radiološke službe, kao i konsultacija ljekara svih drugih specijalnosti u svakom trenutku, na ovaj broj pacijenata, prema nezvaničnim podacima, dežura najmanje 20 ljekara.
Govoreći o uslovima rada, ljekari Specijalne bolnice poručuju da oni nemaju lako dostupnu dijagnostiku, te je zbog toga neophodno da stalno nadziru kako psihičko, tako i fizičko zdravlje hospitalizovanih pacijenata. Ističu da je bolnica nekada imala stalnog internistu, a da sada on dolazi samo srijedom. Takođe, nemaju više ni laboratoriju, a laboratorijske uzorke sada mogu da pošalju samo dva puta nedjeljno.
“Mi imamo i dijabetičare kojima je neregulisan šećer, i hipertoničare i hirurške pacijente, a mi dijagnostiku nemamo. To nam jako otežava rad“, kazao je jedan od sagovornika.
Više sagovornika “Vijesti” kazalo je i da bolnica u jednom periodu nije ni imala testove i da je nekima od zaposlenih bilo sugerisano da se testiraju kod privatnika.
“Ovo nam je dodatno zakomplikovalo i ovako tešku situaciju. Kad imate suicidalnog pacijenta, i psihotičnog pacijenta, vi njega morate da primite. To su indikacije i za prisilnu hospitalizaciju. Te situacije su životno ugrožavajuće i po njega i po njegovu okolinu, a vi, na primjer, ne možete da ga testirate”, kazala je sagovonica “Vijesti”, navodeći da se u bolnici desilo da uprava nije dala da se iskoristi test za jednog pacijenta.
Iz uprave bolnice, međutim, poručuju da imaju “zadovoljavajuću količinu (testova) za trenutne potrebe bolnice” koje nabavljaju u Institutu za javno zdravlje (IJZ).
Istakli su da očekuju da pacijenti, koje druge zdravstvene ustanove upućuju na bolničko liječenje kod njih, budu testirani i da prilikom prijema prilože rezultate testova.
“Ukoliko su uzorkovani, a rezultate treba pričekati, pacijente u tom periodu smještamo na odjeljenja za izolaciju”, navodi se u odgovoru uprave bolnice. Bolnica je već u martu organizovala prostore za izolacije na akutnim odjeljenjima (muškom i ženskom), koji su i dalje u funkciji.
“U posljednih pet mjeseci u bolnici je primljena samo jedna pacijentkinja pozitivna na COVID-19, koja je liječena u Opštoj bolnici u Nikšiću – odjeljenje psihijatrije, i trenutno među pacijentima nema zaraženih novim korona virusom. Što se tiče zaposlenih, samo dvoje zaposlenih se nalazi u samoizolaciji”, saopšteno je iz uprave bolnice “Vijestima”.
I iz IJZCG su “Vijestima” kazali da su Specijalnoj bolnici od oktobra dostavili tri pakovanja od po 25 komada brzih antigenskih testova.
“Prvo pakovanje je dostavljeno 25. oktobra, dok su preostala dva dostavljena tokom novembra mjeseca”, navodi se u odgovoru.
Iz IJZCG napominju da nisu u zakonskoj obavezi da testovima ili drugom medicinskom opremom snabdijeva zdravstvene ustanove.
“Dostavljeni testovi su nabavljeni od sredstava Instituta za javno zdravlje, kako bi se omogućilo pravovremeno otkrivanje slučajeva, čime se štiti javno zdravlje. Takođe, dostavljena količina je i više nego dovoljna za ono što predviđa upotreba brzih antigenskih testova, a to je skrining prilikom prijema pacijenata”, pojašnjeno je iz IJZCG.
Specijalna bolnica, takođe, dostavlja uzorke pacijenata koji se u IJZ obrađuju PCR dijagnostikom.
Ljude primaju i na rampi
Osim što brinu o preko 250 hospitalizovanih pacijenata, ljekari su zbog obustavljenih ambulantnih pregleda primorani da se sa svojim dugogodišnjim pacijentima srijeću van prostorija bolnice – i na samoj rampi Dobrote.
“To su ljudi sa ozbiljnim psihijatrijskim poremećajima. I pored toga što su primili k znanju takvu informaciju, oni ipak dođu, jer imaju svoju unutrašnju tenziju, nešto što zahtijeva neodložno da dođu da vide svog doktora. Ne možete ga vi sa rampe vratiti, a on je došao iz Podgorice, Nikšića, Ulcinja… to je stvarno tužno. I pošto ne smiješ da ga primiš, naravno onda ih moramo negdje vidjeti, i onda kako ćemo nego odemo na rampu i sa njima popričamo”, kazala je jedna od sagovornica “Vijesti”.
Dodaje da se nikada nije desilo da vrate pacijenta, navodeći kao razlog specifičnost njihovog odnosa.
Specijalistički pregledi obustavljani su u cilju sprečavanja daljeg širenja koronavirusa.
“Naši pacijenti dosta vremena provedu kod nas. To znači da se oni vezuju za svog doktora, mnogo više nego pacijenti iz bilo koje druge oblasti liječenja“, pojasnila je sagovornica.
Gorjanc Prelević: Bolnica hitno zahtijeva pažnju Ministarstva
Specijalna bolnica hitno zahtijeva specijalnu pažnju Ministarstva zdravlja, poručila je čelnica Akcije za ljudska prava (HRA) Tea Gorjanc Prelević.
“Moraju da se nađu rješenja na koja se čeka dugi niz godina, a do tada, s obzirom na to da bolnica odgovara za sve pacijente koji su sad u njoj, mora se omogućiti da oni budu valjano zbrinuti i bezbijedni, što zahtijeva i dovoljno osoblja u svako doba”, kazala je ona za “Vijesti”.
Situacija sa njegom pacijenata u Specijalnoj bolnici je godinama problematična po više osnova, a ona je izdvojila najvažnija tri – prvo, gotovo polovina pacijenata su tzv. socijalni pacijenti, koji ne treba da žive u bolnici nego u zajednici, drugo, tzv. sudsko odjeljenje odavno je trebalo da bude izmješteno u specijalnu bolnicu u okviru Uprave za izvršenje krivičnih sakcija i treće, u bolnici godinama nema dovoljno medicinskog osoblja.
“Povodom konkretnog problema s dežurstvom – mislim da ljekari najbolje znaju – ako su spremni da besplatno dežuraju samo da bi ih na 250 pacijenata bilo dvoje, to sasvim dovoljno govori. U tom kontekstu je važan podatak i da je posljednjih godina nekoliko pacijenata umrlo od gušenja hranom, sada se ombudsman upravo bavi jednim takvim slučajem”, kazala je ona.
Petrović: Organizacione opstrukcije uprave na djelu
Iako deklarativno slušamo o brizi za mentalno zdravlje građana, u praksi vidimo da su psihijatrijski pacijenti kao i psihijatri na samoj margini zdravstvenog sistema, ocijenila je predstavnica SDMCG, specijalizant psihijatrije Milena Petrović.
“Umjesto podrške u tretmanu ovih kompleksnih oboljenja, vidimo organizacione opstrukcije menadžmenta, pa tako radnim danima jedan ljekar koji dežura treba da obavlja ambulantne preglede, urgentne preglede, kao i vodi brigu od 258 hospitalizovanih pacijenata. Ako se bilo ko stavi u poziciju bilo ljekara koji je na ovaj način primoran da radi, bilo pacijenta koji se liječi u ovoj ustanovi, uvidjeće opasnost kojoj su izloženi i jedni i drugi. Pitanje je zašto se ovaj vrlo rješiv problem do sada nije regulisao i ovoj vrlo ranjivoj grupi pacijenata obezbijedila adekvatna njega”, kazala je Petrović za “Vijesti”.
Preuzeto sa portala Vijesti
