Kad Ministarstvo zdravlja uzme stvari u svoje ruke
Ugovor o eurotransplantu koji je Crna Gora 2017. godine potpisala sa Hrvatskom, a koji definiše uslove o međunarodnoj razmjeni organa, u slučaju sporazuma sa Hrvatskom – srca i jetre, prestao je da važi u novembru prošle godine, potvrdila je pomoćnica ministra zdravlja Vesna Miranović.
Ona je juče na skupštinskom Odboru za zdravstvo, rad i socijalno staranje saopštila da su u Ministarstvu o raskidu ovog ugovora saznali od pacijenta koji se interesovao o ovoj proceduri, a kome je data potvrda da ugovor zaključen 2017. godine više ne važi.
“Zbog administriranja od strane Hrvata mi smo o raskidu ugovora saznali posredstvom pacijenta (zainteresovanog), koji je dobio papir na kome piše da taj ugovor više ne važi. To se tako ne radi, naravno. Međudržavni sporazumi se ne daju na ruke zaintersovanoj strani, pacijentu u postupku, nego se daju instituciji koja je zaključila sporazum”, kazala je Miranović.
Ona je, odgovarajući na pitanje Raška Konjevića (SDP), koji je tražio da se pojasne razlozi zbog kojih je ovaj ugovor prekinut, te što se desilo “pa mi danas nemamo ništa od onoga što nam je rečeno 2017. godine“ pojasnila da Crna Gora ne ispunjava uslove koji bi bili garancija za preuzimanje organa kroz sistem eurotransplanta.
Kako je kazala odmah po zaključivanju ugovora, kad su dobili jasne uslove, bilo je potpuno jasno da ne možemo da ispunimo njihova očekivanja.
“Odmah nakon zaključenja ugovora sa Ministarstvom zdravlja Republike Hrvatske u kome je jasno pisalo da imamo obavezu, da bi se taj sporazum sprovodio i da možemo iz pula organa eurotransplanta da preuzimamo organe, da je neophodno da naši ljekari prođu program edukacije i treninga. Neophodno je da ispunimo određene uslove, a uslovi koje postavlja eurotransplant jeste da država ima određen broj, dovoljan broj kadaveričnih transplantacija, odnosno pacijenata koji su doživjeli moždanu smrt, da bi eurotransplant bio siguran da bi ono što uzmemo od njih mogli i da vratimo. Bilo je neophodno da imamo svoju laboratoriju za hajlajt tipizaciju”, pojasnila je Miranović.
“Imali smo dvije transplantacije u roku od šest godina sa kadavera, a dvije kadaverične transplantacije, nijesu pozitivan znak koji motiviše eurotransplant da nas stavi u program za obuku ljekara”, kazala je Miranović.
Navodeći da većina građana naše zemlje nema informaciju da je ugovor van snage, Konjević je pitao kada će biti obnovljen.
“Pitanje je zašto nijesmo uspjeli taj ugovor održimo i nijesmo uspjeli ono što je najavljivano na presu 2017. godine. Što se to desilo, pa mi sada nemamo ništa od onoga što nam je rečeno 2017”, pitao je Konjević.
Najavio je da će isto pitanje uputiti premijeru Dušku Markoviću. Ustvrdio je i da niko od troje pacijenata sa liste „nije transplantiran“.
“Koliko je to Crnoj Gori trebalo novca da se ispoštuje ono što je traženo tim ugovorom. Radi se o veoma važnoj oblasti i bilo bi pametnije da je Ministarstvo imalo manje entuzijazma kada je davalo saopštenja u vezi sa ovim 2017. godine”, kazao je Konjević.
Podsjećajući da se nedavno krenulo u izmjenu zakonske regulative u vezi transplantacija, Miranović je saopštila da je kroz proces eurotransplanta od 2017. “jedna djevojka transplantirala pluća, a Crna Gora je tu transplantaciju platila skoro 4.000 eura bez organa koji nijsmo platili“.
“Od troje pacijenata koji su bili na listi jedan pacijent je dva puta dobijao srce, ali nije preživio. Mi nijesmo stvorili uslove da možemo vratiti organe koje uzmemo zato je neophodna izmjena zakona u koju smo ušli, kao i aktivnosti sa donorskim karticama. Tek kada budemo imali 20 posto stanovnika koji imaju donorske kartice mi ćemo nivo mogućnosti da neko doživi moždanu smrt i da bude donor organa dići i time dokazati eurotransplantu da smo aktivni sudionici ove priče. Što ćemo dobiti ako uzmemo organ i nemamo da ga vratimo, mi smo opet blokirani”, pojasnila je Miranović.
Preuzeto sa portala CdM
Leave a reply
