Zaboravili ste ljude
Svaki građanin koji je ušao u naše zdravstvene ustanove, razumio je jasnije srednji vijek. Utisak da smo u tom vremenu kvare samo profesionalci u bijelim mantilima, ljudi koji svojim znanjem i osmijehom vraćaju bolesne u zdravlje i život. Čine to mada su najmanje plaćeni u regionu
Ilustracija (Foto: Shutterstock)
Građani Crne Gore su u novoj 2020. godini, u štampanim i drugim medijima, zasuti hvalospjevima o zdravstvenom sistemu Crne Gore. O “medicinskom tigru”, kako reče direktor KCCG, i kako za njim ponavljaju odani rukovodioci istog sistema. Kao ljekar razumijem ćutanje mnogih zdravstvenih radnika koji gledajući prazan novčanik razmišljaju o sledećem danu nakon plate; gdje da pozajme novac za hranu do kraja mjeseca, kako da plate kiriju, kako ostaviti porodici dio novca, a opet otići na sledeći semestar specijalizacije i subspecijalizacije van granica države? Kako, a mora se?
Razumijem i resornog ministra. U izbornoj godini očigledno mora uporno ponavljati da živimo u zemlji koja je među prvima u Evropi po kvalitetu pružanja zdravstvene zaštite? Tako, u ministrovoj mašti, nižu se projekti klinika, rekonstrukcije bolnica, ulaganje u opremu. Pomislio sam da smo u nekoj vrsti reciklirane kampanje iz 2016. godine. Isti projekti, iste klinike, isti čovjek na čelu. Sve je isto, ali ni koraka naprijed.
Svaki građanin koji je ušao u naše zdravstvene ustanove, razumio je jasnije srednji vijek. Utisak da smo u tom vremenu kvare samo profesionalci u bijelim mantilima, ljudi koji svojim znanjem i osmijehom vraćaju bolesne u zdravlje i život. Čine to mada su najmanje plaćeni u regionu.
Ministar je zaboravio ljude!
Još uvijek naši građani, ako im se posreći da otputuju, iz zemalja regiona donose tri puta jeftinije ljekove.
I dalje se čeka na preglede i dijagnostičke procedure mjesecima.
I dalje, svakim danom, nekim novim aplikacijama ministarstvo zbunjujet crnogorske građane. Ljekari su tako pretvoreni u administrativce i zakazivače bez vremena za pravi ljekarski pregled.
Posebna je priča o paralelnom ispisivanju uputa i uputa za najveće klinike Evrope, naravno, za vlastodršce i njihovu rodbinu. Oni zaobilaze zdravstvene ustanove u kojima ostali građani Crne Gore traže nadu i vjeruju u izlecenje. Pomenuti, sa uputima ili bez njih, svrate u KCCG samo da se fotografišu pored nekog novog aparata. Nadaju se da će i njima i aparatima povjerovati crnogorska sirotinja. Ministar se specijalizovao za medijsko detaljisanje o aparatima, opremi, rekonstrukcijama, planovima. Ministar gotovo nikad ne govori o čovjeku, nikada o ljekaru, o tehničarima koji rade na tim aparatima, njihovom siromaštvu i njihovim problemima.
Ministar je nemoćan ili ne smije da se zamjeri onima iznad sebe.
Najteže je, ipak, slušati ministrova objašnjenja kroz cifre i statistiku. Brani jedan ruinirani sistem obećanjima o novim specijalistima. Nažalost, mnogi od njih otići će prije nego završe svoje specijalizacije, kao što su i ovi koji su bili tu doskora. Odlaze u zemlje u kojima je posao zdravstvenog radnika privilegija i čast, tamo gdje godine školovanja nisu uzaludne, gdje je to poziv, dostojan njih i njihove profesionalnosti.
I da oprostimo ministru mnogo čega, oprostimo jer nije iz esnafa, oprostimo jer žuri za prolazanom dnevnom politikom i prolaznijom političkom slavom. Da oprostimo mnogo ali ne i ključno – zaboravljeni su ljudi ministre!
Ne možemo, međutim, opraštati doktorki, zamjenici gradonačelnika Podgorice, lakoću obećavanja. Za Novu godinu, opet je obećana izgradnja gradske bolnice. Čemu ta praznična i prilično prazna priča? Sve i da nam takvu bolnicu, sa cijelom opremo, pokloni neki biznismen donator, a nešto ih se ne sjećamo, posebno ne njihovih dobročinstava, postavlja se pitanje: gdje su nam ljudi? Ima li doktorka odgovor na pitanje, ili je po ministrovom receptu obećanje važnije od čovjeka? Ko će da radi u takvoj bolnici koja traži sve specijalnosti medicine? Savjetujem zamjenici gradonačelnika da se vrati u realnost, da pođe u Dom zdravlja Podgorica i vidi koliko fali pedijatara, ginekologa, radiologa… Da pođe u matičnu kuću, u HMP, i pita kako se pokrivaju smjene ljekarima? Koliko ih fali po Crnoj Gori? Kakvi su im uslovi rada, kakva su im vozila? I doktorka je zaboravila ljude! Ako nije doktorka, onda zamjenica gradonačelnika jeste sigurno. A bilo bi očekivano da doktorka, ne zaboravljajući esnaf, pita ministra koliko poreske obveznike koštaju, saradnici dovedeni iz zemalja regiona? Koliko se plaćaju stanovi, taksi usluge, koliko kolega iz drugih opština pokriva deficit u glavnom gradu.
Ipak, i doktorka je zaboravila ljude.
Ne možemo, ili makar ja ne mogu, oprostiti demagogiju predsjedniku ljekarske komore. U novogodišnjem obraćanju javnosti putem štampe, naveo je sve deformitete zdravstvenog sistema Crne Gore, što je pohvalno, ali to može da uradi svaki ljekar iz sistema zdravstva. Nijednom, međutim, nije naveo, ko su ljekari sa enormnim zaradama u zdravstvenom sistemu, koje mnogi zovemo “sistemski ljudi”? Ko su oni sa debelim apanažama za lojalnost sistemu. Predsjednik Komore kaže: “za sada mogu samo da upozoravam na dimenzije i potencijalne opasnosti problema i baš ništa više od toga”. Izbjegava javni stav kao predsjednik ljekarske komore? Kome treba lični stav predsjednika, kardiohirurga? Stalno potenciranje ličnog stava govori o profesionalnoj i esnafskoj nemoći. Predsjednik Ljekarske komore predstavlja 2200 ljekara (ako još uvijek predstavlja?). Svi oni su vjerovali u snagu Komore, zato su i birali predsjednika.
Stidi li se predsjednik svojih kolega, ili mu nije do zamjeranja onima iz vrha zdravstvenog sistema? Ne zamjeriti se onima, koji nisu htjeli da vide za stolom upravo predsjednika Komore? Svi crnogorski ljekari su tražili promjenu, koja je, nažalost, došla samo personalno. Velika šteta.
Predsjednik Komore nije se oglasio ni kada su kolege iz sindikata doktora medicine (njih 800) proglašavani za ljude koji podrivaju bezbjedonosni sistem ove države, a samo su iznijeli činjenicu da ljekari idu za boljim životom, i ništa više.
I predsjednik je zaboravio ljude!
U emisiji “Reflektor” predsjednik je govorio o statusu ljekara, i ograđivao se ponovo. To kao da se ne tiče ljekarske komore? Sramna je izjava da je za status i zarade ljekara odgovoran Institut za javno zdravlje Crne Gore. Da je sreće to bi, osim profesionalnog izazova, bila čast i obaveza svakom ljekaru koji misli na svoj esnaf. Crnogorska javnost i dio ljekara koji ne znaju istinu, moraju znati da se predsjednik naše Komore nije pojavio na sjednici sazvanoj od strane predsjednika skupštine LJK 20.12.2019. godine. Tema je bila samo jedna; “Socio-ekonomski status ljekara u Crnoj Gori i potencijalni odliv kadrova”. Došle su kolege tog dana iz poplavljenog područja, neki putovali satima, da čuju riječ čovjeka i ljekara, da zajedno tražimo rješenje. Zajednički posao za nas delegate i predsjednika. Na to nas obavezuju onii koji su nas birali i koji vjeruju u nas.
Predsjedniče Komore!
Nemojte reći da ste zaboravili datum, imali operaciju ili ranije preuzete obaveze. Čak je i dio kolega nakon “čudnih telefoniranja” napustio da bi nedostajao kvorum. Za ovakvu temu se odlažu sve obaveze! Ne pišu se pozivnice! Ne dolazi se sa naručenim mišljenjem.
Svojim nedolaskom pokazali ste da vas ova tema ne zanima i ponizili ste sve ljekare u Crnoj Gori.
Zaboravili ste ljude predsjedniče.
Zaboraviće i oni Vas.
Autor je predsjednik Odbora Glavnog grada Ujedinjene Crne Gore
Preuzeto sa portala Vijesti
