O(p)stajte ovdje!

Velika je moć jednog slova. Recimo, razlika u imenicama ljekar i pekar je tehnički u jednom slovu, zvuče slično, a opisuju dva zanimanja. Dva, prije svega, drastično različita zanimanja po pitanju odricanja i odgovornosti. Nije unižavanje, oba su bitna: jedni nas hljebom hrane, a drugi zdravlje brane. Ma nama ne bi bilo svejedno da naši ljekari rade u pekarskim uslovima, ne?’

Nijesmo daleko od toga.

Ideja je da se budući studenti medicine moraju prethodno izjasniti da li planiraju da ostanu u državi nakon svršenih studija. Ako im to nije u planu – ništa od besplatnog školovanja. Molim lijepo. To nam je na znanje dala pomoćnica ministra zdravlja i rukovodeće lice nečega što se zove Direktorat za kontrolu kvaliteta zdravstvene zaštite i unapređenje ljudskih resursa u zdravstvu. Drevna je istina – što je naziv državnog organa duži, to mu je svrha maglovitija.

Nego, vratimo se ovom slomu od izjave i tome šta je izazvala i šta bi mogla izazvati. Prolomila se žestoko među narodom, dotle da se resorni ministar žurno okolčio od nje, ističući da to nije stav ni ministarstva ni naše Vlade. Ali izjava je otišla u etar i odjeknula. Propalo spuštanje lopte.

Uđimo prvo u mozak u kojem se rodila ova vesela ideja, a zatim u kožu maturanta koji se odlučio na sticanje najodgovornijeg ljudskog poziva.

Svijet se vozi na idejama i iz njih se rađa napredak, ali mnoge od njih znaju biti sumanute ili opasne ili oboje. Takve valja odbaciti prije nego se nekom učine zanimljivim. Baš taj rizik je pogodio nas, pa je tamo negdje u Direktoratu za kontrolu kvaliteta zdravstvene zaštite i unapređenje ljudskih resursa u zdravstvu (pisanje ovog naziva je umor za sebe) kroz saglasnost ili samostalnu odluku zaključeno da je ideja o preventivnom sidrenju budućih dokotra, aman, dobra. Tom super-umu nije, čuda li, sinulo da se odliv ljekarskog kadra može riješiti poboljšanjem uslova rada i materijalnog statusa ljekara, nego aj’ da mi njih uslovimo dok su još vrući od jurnjave za srednjoškolskim peticama. Eto dokaza da ideje mogu biti sumanute.

Ti nas vodi našem budućem studentu medicine. Oni koji su završili fakultete ili uopšte odmakli godinama od punoljetstva znaju koliko smo, svi do jednog, bili nespremni za krupne životne odluke u tom nesigurnom dobu. Zamislite koliko bi nas otišlo niz vražiju stazu da smo sa tek nabačenih osamnaest bili uslovljeni nečim presudnim po sudbinu i karijeru. U pojedinim umovima izvršne vlasti se to smatra finom idejom za zadržavanje ljekara. U stvarnom životu se to zove obmana.  Eto i dokaza da ideje mogu biti opasne.

Tu se opasnost ne završava. Mnogi se jad ovog svijeta začeo na izjašnjavanju i kad god je nametnuto kao obavezno, neko je nastradao. Bilo po naciji ili vjeri, bilo po etničkoj pripadnosti ili političkom opredjeljenju ili po bilo čemu ostalom, usiljeno izjašnjavanje uvijek vodi u otrovna grupisanja, koja svoj oblik zaorkruže kroz međusobne sukobe. Zato treba sasjeći svaku misao o tome, a kamoli dopustiti da se razvija u ideju.

U pojašnjenjima koja su uslijedila nakon izjave, njena autorka nas je poučila da postoji moralna odgovornost prema zemlji koja ti je pružila da se besplatno školuješ i bila dovoljno smjela da postavi pitanje ko će da snosi odgovornost ako svi doktori odu. Odgovornost zemljače, pa još i moralna. Suviše grešnom da govorim o moralu, što me čini ravnim političarima, ostaje mi eto da odgovorim na postavljeno pitanje: za odlazak svih doktora biće odgovoran onaj koji ih je doveo u galiotski položaj, onaj koji im je devalvirao poziv, onaj koji će zbog zle zanoktice lagano da skokne do kakve ženevske klinike, onaj koji se nikad neće liječiti SMS terapijom. Onaj koji nas je zbog izgradnje autoputa zalerao čitavu milijardu eura, bez kostiju i pristupne petlje. Nema na čemu.

Zbilja je golema moć jednog jedinog slova. Može sasvim da promijeni smisao i značenje dvije prilično slične riječi. Recimo, u slučaju imenica ostanak i opstanak. Zvuče skoro isto, a jedno maleno slovo čini da imaju različita značenja. Osim kod nas. Ovdje ostajati znači isto što i opstajati.

Zato ostajte, odnosno opstajte ovdje. Milom, a možda i silom.

Izvor: FOSmedia

Leave a reply