Svaki treći ljekar na ivici siromaštva
Ako imamo u vidu da nam trećina ljekara prihoduje svega 550 eura mjesečno, slijedi logičan zaključak da su porodice ljudi koji nam spasavaju živote na pragu relativnog siromaštva, i to je istovremeno odgovor kakav odnos prema struci ima Ministarstvo zdravlja, ističe Milena Popović Samardžić
Po podacima Svjetske zdravstvene organizacije, među zemljama smo sa najmanjim broj specijalista i subspecijalista po glavi stanovnika, navodi Popović SamardžićPredsjednica Sindikata doktora medicine Milena Popović Samardžić istakla je u razgovoru za „Dan” da pravljenje jaza između ljekara i ostatka stanovništva u Crnoj Gori sada već izgleda kao dobro razrađena višedecenijska aktivnost Ministarstva zdravlja od koje se ne odustaje, sve s ciljem da se maskira sopstvena nesposobnost da se važan sistem organizuje na kvalitetan način. Popović Samardžić je istakla da su plate crnogorskih ljekara najniže u regionu i da je njihov položaj veoma loš.
Dovoljan je podatak da je budžet za gorivo bogatog voznog parka naših političara, iz godine u godinu, skoro 10 miliona eura, što je dovoljno da se plate ljekarima povećaju za oko 300 eura u prosjeku. U zemljama Evropske unije se propagiraju zdravi stilovi života, što članovi ministarstva zdravlja i vlada tih država prije svih sopstvenim primjerom pokazuju dolazeći na posao pješke ili biciklom. U istim tim zemljama ljekari imaju osnovne plate pet do 10 puta veće od primanja naših doktora. Stalno nam se spočitava kako smo siromašni u odnosu na većinu zemalja Evropske unije, pa samim tim ne možemo zahtijevati njihove plate, kako političari najbogatijih zemalja često idu biciklom, ili sopstvenim automobilom na posao, a političari jedne od najsiromašnijih projektuju budžetom skoro deset miliona samo za gorivo, i imaju vozni park na kojem bi im pozavidjela vlada jedne od najbogatijih evropskih zemalja, poput Holandije. Jasno je da nas vode ljudi koji ne razumiju šta znači dugoročan razvoj važnih resursa, koji se ne vode potrebama većine, i samo u takvim državama radnici na rampama tunela imaju višu startnu platu od doktora. Položaj ljekara u Crnoj Gori se najbolje opisuje riječju loš. Monstatovo istraživanje o uslovima života građana, urađeno u skladu sa novom metodologijom po standardima EU, definisalo je da 2.097 eura godišnje po članu domaćinstva čini relativnu liniju siromaštva. Ako imamo u vidu da nam trećina ljekara prihoduje svega 550 eura mjesečno, slijedi logičan zaključak da su porodice ljudi koji nam spasavaju živote na pragu relativnog siromaštva. To je istovremeno odgovor kakav odnos prema struci ima ministarstvo, koje nečinjenjem u suštini daje prećutnu saglasnost sa ovakvom situacijom.
Materijalni položaj ljekara je još teži u odnosu na prethodnu godinu zbog kontinuiranih poskupljenja, kojima smo svakodnevno izloženi. Ljekari su takođe svakodnevno izloženi verbalnim, a više puta u prošloj godini i fizičkim napadima na svom radnom mjestu, što takođe ukazuje na njihov težak položaj i neophodnost preduzimanja aktivnosti koje će im omogućiti bezbjedan radni ambijent – ističe Popović Samardžić.
Upozorava da se ljekari, osim nezavidne materijalne situacije, suočavaju sa svakodnevnim problemima u radnom ambijentu, od često neprihvatljivih radnih uslova, poput klinika za psihijatriju, dermatovenerologiju i infektivne bolesti, do velikog broja pacijenata na doktora specijalistu/subspecijalistu, naročito u Kliničkom centru i opštim bolnicama, u kojima je situacija u sjevernom regionu najdrastičnija.
Plate u ovom sektoru vrijeđaju i godine uložene u učenje, i svakodnevne izazove sa kojima se suočava ljekarska profesija, a nadležne institucije u kontinuitetu prenabregavaju činjenicu da je zdravlje, a ne bavljenje politikom, najvažniji čovjekov resurs. U odnosu na zemlje u okruženju zarade naših ljekara su najniže, što jednom „lideru u regionu” i zemlji kandidatu za članstvo EU sa najviše otvorenih poglavlja u pristupnim pregovorima nikako ne priliči. Nema zarade kojom se mjeri jedan sačuvani ljudski život, i doktora nije moguće adekvatno platiti u skladu sa onim što on zaslužuje. Međutim, iole odgovorno društvo koje vodi računa o svojim građanima i njihovoj dobrobiti prepoznaje značaj zdravstvenog sistema, i ljekarima omogućava startne plate barem u rangu sa radnicima na naplatnim rampama tunela. I dalje ćemo vršiti kontinuirani pritisak na odgovorne institucije, prevashodno na samu Vladu, sve sa ciljem da se na kvalitetan način dođe do rješavanja problema, odnosno da trećinu doktora pomjerimo sa linije relativnog siromaštva. To nam svima mora biti prioritetno. Takođe, građanima ćemo ukazivati na činjenicu da je zadovoljan doktor naš zajednički interes, jer samo takav doktor može da pruži svoj maksimum u radu. Ako se ne prepoznaju ovi vitalni nacionalni interesi, jedini legitimni način je upravo štrajk, koji će svakako biti razmatran kao opcija za ostvarivanja naših osnovnih ljudskih prava na pristojan život i normalne uslove rada – poručuje Popović Samardžić.
Predsjednica sindikata kaže da smo, osim što su plate ljekara u Crnoj Gori najniže u regionu, po podacima Svjetske zdravstvene organizacije (SZO), među zemljama sa najmanjim broj specijalista i subspecijalista po glavi stanovnika.
Ta situacija je naročito problematična na sjeveru. Imamo paradoksalnu situaciju, mnogo veću opterećenost doktora u odnosu na većinu zemalja u regionu i EU, što je posledica manjka specijalista i subspecijalista većine medicinskih grana, a istovremeno i najniže zarade ljekara na Balkanu, uz kontinuirani odliv kadra. Treba istaći da, osim što imamo odliv kadra, koji raste iz godine u godinu, odlaze oni sa najviše iskustva, što je neprocjenjiva šteta koja utiče na kvalitet zdravstvene zaštite. Naš najbolji kadar, onaj sa najviše iskustva, odlazi zbog loših materijalnih i radnih uslova, partitokratije u radnom ambijentu, nemogućnosti da zbog svega toga pruže maksimum u onom za šta su se školovali.
D.B.
Preuzeto sa portala DN Dan
Leave a reply
