“Ljekari nijesu dežurni krivci za sve probleme u zdravstvu”

Došli smo u situaciju da su nam svaki pacijent i kompletna javnost potencijalni tužioci. Naš rad često komentarišu osobe koje nemaju nikakve veze sa medicinom, javno nas stigmatizujući

Predsjednik Ljekarske komore dr Aleksandar Mugoša kaže da je zbog potresa u zdravstvu posljednih godina „ozbiljno doveden u pitanje sistemski pristup zdravlju i liječenju građana“.

„Ljekari su posljednji koji bi trebalo da budu krivi za nastalu situaciju i oni su u većini slučajeva samo žrtve sistemskih grešaka,“ poručuje Mugoša i tvrdi da Komora sprema više aktivnosti da bi mogla da mijenja ono što je u njenoj nadležnosti.

„Posljednjih šest mjeseci obišao sam 20-ak javnih zdravstvenih ustanova i iz razgovora sa kolegama zaključio da većina nas radi u neadekvatnim uslovima, što se prije svega odnosi na nemogućnost ispunjavanja medicinskih standarda u liječenju pacijenata. Dovoljno je da kažem da u velikom broju ustanova postoji niz ozbiljnih problema koji potencijalno mogu dovesti do ugrožavanja zdravlja pacijenata i prouzrokovati ljekarsku grešku.

Ministarstvo zdravlja, na čelu sa ministrom, trebalo bi da bude mnogo upućenije od mene u probleme koji su evidentni. S obzirom na to da postoji ogromna nesrazmjera između prava koja su data građanima, resursa kojima raspolažemo i finansijskih sredstava koje država izdvaja, nijesam siguran da je nagomilane probleme moguće riješiti bez promjene svijesti o njihovoj kompleksnosti, težini i značaju koji imaju. Odgovorni, nažalost, negiraju probleme i svu krivicu svaljuju na ljekare, što nije samo nepravda već i društveno neodgovorno i izuzetno opasno ponašanje”, rekao je on.

Predsjednik Komore u intrevjuu navodi da su ljekari „previše opterećeni političkim i drugim vezama da bi postigli neophodan stepen autonomije u radu i odlučivanju“. Ljekarska autonomija, između ostalog, podrazumijeva obavezu poštovanja standarda u liječenju i preuzimanje odgovornosti za odluke koje donosimo. Dakle, ukoliko društvo traži i želi da preuzmemo takav nivo odgovornosti u svom radu, onda i mi tražimo slobodu pri donošenju odluka. U uslovima u kojima radimo danas ne možemo imati slobodu u donošenju odluka, jer sve i da hoćemo, često nemamo sa čim. Te odluke ne smiju biti u skladu sa „mjerama štednje“, one isključivo moraju zavisiti od potreba pacijenata. Iz tog razloga moramo se izboriti za bolje uslove za rad ljekara, od čega građani i društvo jedino mogu imati korist. Ukoliko se budemo ponašali kao profesionalci i liječili naše građane u skladu sa principima medicinske nauke i etike, možemo vratiti njihovo povjerenje. Kontrolu ponašanja ljekara trebalo bi da preuzme Komora i na taj način skine sa sebe stigmu organizacije koja radi isključivo u cilju zaštite interesa svojih članova“.

Kao ozbiljen problem za zdravstvo Mugoša navodi zloupotrebu bolesti građana i ignorantski stav države: „Neshvatljivo je da degutantno reklamiranje zdravstvenih ustanova, prije svega onih koje se nalaze van granica naše zemlje, zasada prolazi nekažnjeno. Reklame tipa da će vas pregledati najbolji evropski neurohirurg, gastroenterolog ili slično, jesu obična manipulacija najdubljim ljudskim emocijama bola i patnje za najbližima koji su bolesni.

To je istovremeno i flagrantno kršenje zakona naše zemlje i zbog toga mora biti kažnjeno. Još teža i opasnija je činjenica da u Crnoj Gori ima nekoliko stotina neprovjerenih osoba koje se bave zdravljem građana predstavljajući se kao ljekari, a samo jedna takva pogrešna osoba je dovoljna da ugrozi sistem i zdravlje građana. Ne postoji zemlja u koju možete da pođete i predstavite se kao ljekar, a da vas prethodno detaljno ne provjere“.

Ljekarska komora je, tvrdi on, donijela pravna akta za postupak izdavanja, obnavljanja i oduzimanja licence za rad doktora medicine i taj se postupak mora završiti do 30. septembra ove godine.

„Taj ogroman posao mora biti završen jer ćemo na taj način konačno utvrditi „pravila igre“ jednaka za sve. Zakon je u ovom dijelu dobar, jasan i mora se poštovati. Nakon 30. septembra nijedan doktor medicine, bio on crnogorski državljanjin ili stranac, neće moći da se bavi neposrednom zdravstvenom djelatnošću ukoliko ne posjeduje validnu licencu koju je izdala Komora. Ako neko i pokuša, mora znati da krši odredbe Zakona o zdravstvenoj zaštiti i Krivičnog zakonika. Na taj način ne samo da podriva pravni sistem naše zemlje, već ugrožava zdravlje i živote građana, što je kažnjivo novčano ili zatvorom u trajanju do jedne godine. Sve slučajeve nelegalnog bavljenja zdravstvenom djelatnošću, za koje Komora bude imala saznanja, procesuiraćemo nadležnim inspekcijskim organima i nadležnom tužilaštvu“.

Ljekarska komora je, kazao je njen predsjednik, započela nekoliko projekata, čiji je cilj analizu uticaja na kvalitet i obim pružanja zdravstvenih usluga na nivou primarne zdravstvene zaštite uvođenjem u sistem privatnih izabranih doktora. Oni bi, zaključili ugovor sa Fondom zdravstva o pružanju usluga osiguranicima.

Kad su u pitanju privatne zdravstvene ustanove, Mugoša kaže da će Komora težiti postepenom izjednačavanju uslova pod kojima bi ljekari radili u javnom i privatnom zdravstvu kroz izjednačavanje cijena usluga. „Pripremamo i projekat standardizacije zdravstvenih ustanova u saradnji sa Agencijom za kvalitet u zdravstvu Bosne i Hercegovine, koji bi mogao u bliskoj budućnosti neku od javnih zdravstvenih ustanova dovesti do nivoa da bude akreditovana od strane sertifikovanih međunarodnih agencija za akreditaciju, što bi nas svrstalo u red medicinski respektabilnih zemalja“, navodi Mugoša.

Pacijent umro jer nije bilo ljekara u hitnoj, hoćemo li i mi to?

„Odlazak ljekara iz javnog zdravstva izražen je u zemljama okruženja i u nekim najrazvijenijim evropskim zemljama. Rumuniju je za kratko vrijeme, neposredno nakon ulaska u EU, napustilo 22 000 ljekara.

U Makedoniji je odliv, naročito mladih, toliko izražen da je u jednom trenutku prosječna starost ljekara u javnom zdravstvu bila oko 58 godina. BIH dnevno napušta jedan ljekar, dok je u Srbiji u jednom danu ugovor za rad u Njemačkoj potpisalo 54 ljekara. U Hrvatskoj je situacija dramatična – u Splitskoj bolnici na konkurs za 130 specijalizacija nije se javio nijedan mladi ljekar, dok je prije par dana u hitnoj medicinskoj pomoći preminuo mladić jer tamo nije bilo ljekara. Slovenački ljekari prelaze granicu i zapošljavaju se u Austriji, što primorava zdravstvene vlasti da zatvaraju odjeljenja u pojedinim bolnicama.

Velikoj Njemačkoj do 2030. godine fali oko 40 000 ljekara

Mi i dalje žmurimo na potencijalno nerješiv problem koji se može dogoditi u budućnosti.

S obzirom na to da ne postoji tržište sa kojega možemo nadomjestiti već prisutan nedostatak ljekara, duboka kriza zdravstva prijeti da pređe u nešto mnogo gore, da postanemo prvo društvo bez doktora. Jer, šta da očekujemo od najmlađih kolega koje nadređeni sada i zvanično tjeraju da rade 16 i 24 sata i da im nadoknada za taj rad bude nula eura? Šta da očekujemo od izabranih doktora koji za sat vremena dopunskog rada, nakon radnog vremena, dobiju 2,8 eura? Šta da očekujemo od starijih ljekara, prije svega onih koji se bave najodgovornijim poslovima i liječenjem najtežih pacijenata, u trenutku kad ih hapse kao kriminalce i osuđuju na zatvorske kazne, oduzimajući im pravo na dalji rad i praktično život.

Da ostanemo svi zajedno ovdje? Pokušajte samo da zamislite društvo bez doktora ili bar društvo bez dobrih doktora i recite mi da li je ova moja zabrinutost opravdana“, kaže Mugoša.

Od ishoda liječenja zavisi da li ćete u zatvor

Povodom velikog broja pritužbi pacijenata na nedostatak etike, neljubaznost, kao i rijetke sudske osude, Mugoša kaže:“

U siromašnom društvu, u kome vlada sveopšta nepravda, erozija morala, od ljekara se očekuje maksimum stručnosti, požrtvovanja i entuzijazma i ja imislim da većina crnogorskih ljekara ispunjava očekivanja. Te iste ljekare, istovremeno izložene medijskom linču, pozivate kad zatrudnite, kad je vrijeme za vakcinaciju, kad djeca imaju temperaturu, kada odrastu i obole od hroničnih bolesti…. Jeste li zaboravili da su i ti ljekari nečiji sinovi, kćerke, očevi, majke, sestre ili braća? Što mi da kažemo za emotivno obojene, uglavnom neosnovane, medijske napade na ljekare i naš rad?“ Došli smo u situaciju da su nam svaki pacijent i kompletna javnost potencijalni tužioci. Naš rad često komentarišu osobe koje nemaju nikakve veze sa medicinom, javno nas stigmatizujući. Spektakularni sudski procesi završavaju se osudama ljekara zbog toga što nijesu ispoštovali protokole koji nijesu ni postojali i što nisu radili nešto što niko drugi ne radi! U SAD ljekar može dobiti zatvorsku kaznu isključivo ako uradi nešto što niko drugi ne bi uradio ili ne uradi ono što bi svi ostali, u datim okolnostima, uradili. Da li sud na ovaj način želi građanima da pošalje poruku da je društvo odlučilo da se obračuna sa nesposobnim, nestručnim i nemoralnim ljudima u bijelim mantilima ili možda nešto drugo? Ljekarima je poruka svakako jasna – izbjegavajte pretjeranu odgovornost, što bi značilo izbjegavajte najteže i najrizičnije pacijente, upravo one kojima je vaša pomoć najviše potrebna. Krivični zakonik koristi pojmove – nesavjesno liječenje, očigledno nepodobno sredstvo, očigledno nepodoban način liječenja, očigledno nesavjesno postupa, nepružanje pomoći. Samo od ishoda liječenja zavisi ocjena težine krivičnog djela, odnosno da li ćete ići u zatvor i završiti radni vijek na taj način ili ne. U skladu sa KZ – jedino ljekari očigledno nemaju pravo na grešku“.

Preuzeto sa portala Vijesti

“Ljekari nijesu dežurni krivci za sve probleme u zdravstvu”