Reagovanje SDMCG na navode dijela javnosti povodom smrti maloljetnog djeteta u KCCG
Sindikat doktora medicine obraća se javnosti povodom tragedije pred kojom je zanijemio svaki građanin Crne Gore. Nevjerica i bol koju izaziva činjenica da je dijete samo i nemoćno prolazilo kroz surovost koja se razumnom čovjeku ne može objasniti izaziva emocije zbog kojih olako skliznemo u potrebu da sudimo i nalazimo krivca u želji da pokušamo makar nešto da ispravimo. Mi crnogorski ljekari pogođeni smo ovom tragedijom koliko i ostali naši sugrađani i ne nalazimo se na suprotnoj strani javnosti koja ovih dana preispituje našu savjesnost i profesionalno postupanje.
Reakcija dijela javnosti koja skreće pažnju sa sistemskih propusta u društvu u kome se kriminalci šetaju nekažnjeno, a žrtve se boje da prijave nasilje, u kome medicinsko mišljenje daje predsjednik advokatske komore, dok se odgovornost za smrt djeteta traži u ljekarima, vjerujemo proizilazi iz neupućenosti u sljedeće činjenice:
1. Dječak je doveden 6. januara 2018. godine u KC sa jednom povredom, hematomom na čelu, koja povreda je odgovarala podacima koje su ljekaru dali očuh i njegov komšija policajac. Podliv ispod oka kod djece često nastaje kao posljedica spuštanja hematoma sa čela dejstvom gravitacije, a ne kao povreda koja je nastala zasebnim, direktnim dejstvom sile u predjelu oka. Kod dječaka nijesu postojale druge povrede, vidljivi tragovi starih povreda, znaci zapuštenosti ili neuhranjenosti.
2. Ljekari KC mjesečno prime stotinjak djece sa sličnim traumama glave koje su u tom uzrastu najčeće posljedica pada ili nesretnog slučaja. Pri tjelesnom pregledu zlostavljane djece česti su tragovi prstiju ili predmeta kojim je povreda nanešena koji ovdje nisu postojali. Takođe, niti jedan nalaz ili rezultat radioloških pretraga nije ukazivao na znake fizičkog zlostavljanja.
3. Na pregledu dječak je bio miran i sjedio je u krilu očuha, što je još jedna činjenica koja ordinirajućeg ljekara nije navela na pretpostavku da je dijete trpjelo nasilje. Naime, dijete koje trpi nasilje često je uznemireno u blizini osobe koja sprovodi nasilje. Veće dijete to može verbalizovati, dok manje dijete to ispoljava plačem.
4. Dijete nije hospitalizovano zbog povrede koju je zadobilo, kako se to navodi u javnosti, već je upućeno na dodatna ispitivanja pošto je ordinirajući ljekar zbog uvećanih limfnih čvorova na vratu posumnjao na sistemsku bolest kod dječaka. Dakle dijete, nije bilo hospitalizovano već upućeno da sjutradan izvrši dodatne pretrage kako bi se otklonila sumnja na njegovo eventualno narušeno zdravstveno stanje.
5. Naročito želimo istaći i činjenicu da je dijete primljeno od strane vrhunskog ljekara i profesionalca iz dječije bolnice koji je prepoznat kao jedan od najboljih, najposvećenijih i najpožrtvovanijih kolega i koji je u više navrata prijavljivao sumnju na nasilje nad djecom, kada su na to upućivali znaci i simptomi.
Ono što javnosti želimo da poručimo je to da ne možemo promijeniti tragičan događajaj sa kojim se niko od nas ne miri, znajući na koji se način desio, ali možemo uraditi sve da se nasilju stane na put i da se ovako nešto nikad više ne ponovi. Stoga apelujemo na cjelokupnu javnost da zajedno sa organizacijama koje se bave ljudskim pravima, zajedno sa profesionalcima iz oblasti zdravstva, policije i socijalnih službi, uradimo sve da se kao zajednica edukujemo, kako da prepoznamo nasilje, kako da ga prijavimo i kako da se borimo protiv njega.
To je jedini efikasan način za borbu protiv ovakvih tragedija jer probleme ne možemo riješavati urušavanjem institucija i povjerenja koje uz mnogo napora i prepreka želimo da izgradimo. To povjerenje je ključ uspjeha u liječenju, to povjerenje je od najvećeg značaja za sve građane i za sve profesionalce koji rade u zdravstvu i zahtijeva angažovanje svih nas.
Sugestije da ljekari ne rade svoj posao savjesno, da su naši pacijenti žrtve, ne samo nasilnika već i nesavjesnih ljekara bez ikakve provjere i preispitivanja, u značajnoj mjeri ugrožavaju bezbjednost svih nas i predstavljaju čin uznemiravanja javnosti. Stoga pozivamo na saradnju zainteresovanu javnost koja se želi boriti protiv ovakvih anomalija u društvu, a mi smo spremni da stavimo na raspolaganje sve naše stručne kapacitete i svo naše znanje u ovoj oblasti kako bi se javnost objektivno informisala o ovim temama.
Na kraju, pitanja koja se svima nameću i čijim odgovorima se nadamo su:
1. Ko je odgovoran što se osuđeno lice za pokušaj ubistva i osumnjičeni za više krivičnih djela u susjednoj državi slobodno kretao na teritoriji Crne Gore?
2. Ko je odgovoran što samohrana majka kojoj je već oduzeto jedno dijete nije bila pod strožijim nadzorom socijalne službe?
3. Zašto je izostala reakcija pojedinaca koji su kako to navode u anonimnoj prijavi bili upoznati sa činjenicom da je dijete zanemarivano i fizički zlostavljano?
4. Da li ljekari, prema percepciji laičke javnosti, trebaju bez ikakvog dokaza prijaviti svaku sličnu povredu glave kod djece, kojih na godišnjem nivou ima preko 1000, samo u KC?
Sindikat doktora medicine Crne Gore
Leave a reply
