Predsjednica SDMCG – Najslabije plaćeni ljekari u Evropi
MONITOR: Kako ocjenjujete položaj ljekara u Crnoj Gori?
POPOVIĆ-SAMARDŽIĆ: Položaj ljekara u prethodne dvije godine dodatno je pogoršan. Sve veći broj ljekara napušta javni zdravstveni sistem. Problemi su brojni, gomilani godinama unazad.Krenimo od prekovremenih sati. Članom 63 zakona o radu ljekari su osuđeni na beskrajno veliki broj prekovremenih sati koji se plaćaju bescijenjem. Sindikat je tražio ukidanje ovog člana. Pošto u Crnoj Gori ,,zdravi ne vjeruje bolesnom”, na javnoj raspravi u ime Sindikata doktora prisustvovao je i dječji hirurg dr Velibor Majić koji je u Institutu za bolesti djece bio prinuđen da protekla dva mjeseca dežura čak 20 puta radi obezbjeđivanja kontinuirane zdravstvene zaštite pacijenata. Dakle, svaki treći dan. Za sve ovo dr Majić nije dobio nikakvu nagradu.
Dalje, uslovi rada su katastrofalni i ne mogu se popraviti donacijama. Ljekari rade sa zastarelom opremom i zastarelim tehnologijama, u lošim sanitarnim uslovima, sa nekvelitetnim medicinskim sredstvima. Nedostatak strateškog i akcionog plana za nabavku medicinske opreme dovodi nas u situaciju da tenderi propadaju u većoj mjeri nego što se realizuju. Odgovornost za sve rizike koji proizilaze iz ovih problema snose na kraju ljekari.
Isto tako pogubne za crnogorsko zdravstvo su niske zarade ljekara. Svjedoci smo da je u protekla dva mjeseca Vlada odobrila povećanje plata zaposlenima u javnom sektoru na brojnim pozicijama i do 30%. Da li opet pomenuti da doktor medicine radi za platu od 550 eura, da doktor specijalista ima platu 650, a doktor subspecijalista oko 700 eura? Radnici zaposleni na rampi u tunelu Sozina i fizički radnici na aerodromu Podgorica rade za platu od 800 eura.
Smatramo da kao društvo sa najmanjim brojem ljekara po glavi stanovnika sebi ne možemo dozvoliti nezadovoljnog, nedovoljno plaćenog i obespravljenog ljekara.
MONITOR: Na medijske napise i tvrdnje Vašeg sindikata da sve veći broj ljekara napušta crnogorski zdravstveni sistem, nadležni su reagovali ustvrdivši čak i da se dio ljekara vraća.
POPOVIĆ-SAMARDŽIĆ: Da odmah pojasnimo građanima – ljekari se ne vraćaju. Ljekari koji su napustili javno zdravstvo i otišli u privatni sektor zasnivaju ugovore o honorarnom angažovanju sa ustanovama poput Kliničkog centra ili sa opštim bolnicama. Takav angažman je skuplji za menadžment nego da je sa ljekarom potpisan ugovor o radu. Radi se o manipulaciji informacijama i klasičnoj obmani u pokušaju da se problem zataška i sakrije od očiju javnosti.
Prema informacijama koje još uvijek pribavljamo, samo zdravstvene ustanove u Podgorici i Nikšiću napustio je 21 jedan ljekar posljednjih godinu dana. Crna Gora pokazuje neozbiljnost time što ne vodi preciznu evidenciju o ljekarima koji napuštaju državu.
Prema dokumentu dobijenom od stručne službe Ljekarske komore, Crnu Goru je od početka 2015. napustilo 67 ljekara. Kada tom broju dodamo i ukupan broj ljekara koji su iz javnog zdravstva prešli u privatno zdravstvo dolazimo do frapantnog podatka da je javno zdravstvo za dvije i po godine napustilo više od 10% ukupnog broja ljekara, ne računajući penzionisane ljekare! Školovanje jednog studenta medicine državu Crnu Goru košta 20.000 eura, a specijaliste i do 100.000 eura. Neshvatljivo je kako i u kojoj mjeri se u Crnoj Gori rasipaju i kadar i novac. Mladi ljekari najčešće odlaze za inostranstvo, Sloveniju, Hrvatsku, Njemačku, Austriju, Skandinavske zemlje, Veliku Britaniju, SAD itd.
MONITOR: Koje su glavne boljke zdravstvenog sistema? Da li vidite neke ozbiljnije pokušaje da se stvari mijenjaju na bolje?
POPOVIĆ-SAMARDŽIĆ : Ovo su samo neke od njih:
• Crna Gora prema evropskom potrošačkom indeksu (EHCI) ima drugo najgore zdravstvo u Evropi.
• Crna Gora ima najmanje ljekara po glavi stanovnika (2.2 na 1000 stanovnika) u odnosu na sve države kandidate i članice EU (3.4 na 1000 stanovnika).
• Crna Gora izdvaja najmanji procenat BDP-a za zdravstvo od svih evropskih zemalja (5,0%). Preporuke WHO kreću se oko 6,8%, što bi značilo dodatnih 70 miliona eura.
• Šveđanin za zdravstvo ulaže 5.000 eura, dok od zemalja okruženja, Slovenac izdvaja oko 1.550 eura, Hrvat 750, Bugarin 504 eura, Crnogorac 320 eura.
• Crna Gora shodno ekonomskom potencijalu najslabije plaća svoje ljekare u odnosu na sve zemlje u Evropi (1.3 prosječne zarade u državi).
• Crna Gora je smanjila ulaganja u zdravstvo sa 6,0% BDP u 2009. na 5,1% u 2017.
• Broj bolničkih kreveta u Crnoj Gori iznosi 3.92 na 1000 stanovnika dok u EU iznosi 5.29 na 1000 stanovnika.
• Crna Gora je jedina država u Evropi koja u posljednjih osam godina nije imala kapitalna ulaganja u zdravstvo.
Veliki problem predstavlja partijsko zapošljavanje, partijsko postavljanje direktora, dodjela specijalizacija privilegovanim kroz zloupotrebe načina bodovanja intervjua u samom procesu konkursa itd. Ozbiljnije pokušaje da se stvari mijenju ne vidimo. Primjera radi, građani su bili u prilici da slušaju kako je Vlada kroz kapitalni budžet obezbijedila 11,8 miliona eura za nabavku najsavremenije medicinske opreme. Međutim, već nakon prvog tendera postalo je jasno da ovaj novac ne postoji! Naime, Vlada je za potrebe javnih zdravstvenih ustanova odobrila kreditno zaduženje u iznosu od 11.8 milona eura i to za jedan akcelerator i drugu medicinsku opremu. Da stvar bude gora, zdravstvene ustanove su dužne da kroz tender pronađu ponuđača koji će se sam kreditno zadužiti za kupovinu sopstvene opreme, a tako skup kreditni aranžman vraćaće poreski obveznici narednih pet godina! Koliko je to nepovoljan aranžman svjedoči i ponuda za angio-salu čija procijenjena vrijednost iznosi 595.000 eura, ali uz kreditno zaduženje njena vrijednost je porasla na nevjerovatnih 1.028.000 eura. Ostaje nejasno zašto su izostale državne garancije za ovakve kapitalne investicije koje su se u prošlosti olako davale privatnim firmama.
MONITOR: Godinu je dana od kada je ministar zdravlja Kenan Hrapović na čelu ovog resora. Kako ocjenjujete njegov rad?
POPOVIĆ-SAMARDŽIĆ: Njegov rad je najbolje ocijenila Vlada Crne Gore koja je zacrtala ionako skromne ciljeve od kojih je ministar ostvario jedva 20%. Koliko smo zadovoljni njegovim radom dovoljno govori činjenica da smo u dva navrata tražili od premijera njegovu smjenu. Međutim, kada slušate ministra Hrapovića ne stiče se taj dojam. U posljednje vrijeme svoj nerad i nestručnost ministar kupuje aranžmanima sa reprezentativnim sindikatima zdravstva. Naime, Ministarstvo je ovim sindikatima poklonilo preko dva miliona eura za njihovu „privatnu” stambenu zadrugu Zdravstvo u kojoj se ljekari diskriminišu samo zato što su članovi Sindikata doktora medicine.
MONITOR: Prije mjesec dana tražili ste da se hitno pokrene postupak i utvrdi odgovornost ministra Hrapovića zbog zloupotrebe državnog novca i korišćenje službenih vozila u private svrhe. Je li bilo odgovora na ovu vašu javnu inicijativu?
POPOVIĆ-SAMARDŽIĆ: Nije. Kao ni na prethodne u kojima smo pozvali premijera da ga smijeni jer svojim nestručnim radom ugrožava zdravlje i život ljudi. Kraj godine je blizu, a iza nas su dva propala tendera za nabavku medicinske opreme, ali i jedna uspješna realizacija tendera za kupovinu luksuznih automobila Ministarstvu zdravlja, što šalje jasnu poruku građanima koji su proriteti ovog resora.
Blokada ljekarske komore
MONITOR: Rad ljekarske komore je još uvijek blokiran. Koje sve problem to izazaziva ljekarima?
POPOVIĆ-SAMARDŽIĆ: Nakon blokade Komore, Ministarstvo je preuzelo poslove izdavanja licenci i vođenja registra o njihovom izdavanju. Međutim, umjesto licenci Ministarstvo izdaje neupotrebljivi dokument – Rješenje, koji ne prepoznaje zakon i koji samim tim nema pravnu snagu licence. Izdavanjem izmišljenih rješenja ministar će do kraja godine sve crnogorske ljekare dovesti u zonu krivično-pravne odgovornosti. Naime, članom 408 Krivičnog zakonika prepoznato je krivično djelo – neovlašćeno bavljenje određenim zanimanjem. Ovo znači da bi nakon 1. januara 2018. godine svaki crnogorski ljekar, koji se zatekne na radnom mjestu, trebao biti krivično gonjen. To je prijetnja koja parališe zdravstveni sistem Crne Gore. Samo u Kliničkom centru angažovano je 197 ljekara iz inostranstva od kojih, prema registru Ljekarske komore, nijedan ne posjeduje licencu za rad.
Predrag NIKOLIĆ
Preuzeto sa portala nedjeljnika MONITOR