Ponoviti održavanje javne rasprave o Nacrtu Zakona o zdravstvenoj zaštiti
- Predsjedniku Vlade Crne Gore
- Milu Đukanoviću
- Ministru zdravlja Crne Gore
- Prof. dr Budimiru Šegrtu
- Ljekarskoj komori Crne Gore
- Dr Đoku Jočiću
- Odboru za zdravstvo, rad i socijalno staranje
- Snežani Kaluđerović
ZAHTJEV
Sindikata doktora medicine Crne Gore
Poštovani,
Obraćamo Vam se sa molbom za ponovno održavanje javne rasprave o Nacrtu Zakona o zdravstvenoj zaštiti kako bi zainteresovani zdravstveni radnici preko svojih predstavnika iznijeli određene sugestije i primjedbe.
Naime, javna rasprava povodom pomenutog Nacrta održana 19.05.2015. godine u 11:00h nije bila posjećena od strane zdravstvenih radnika, kako zbog neinformisanosti tako i zbog neadekvatnog termina, obzirom da je većina zainteresovanih bila na godišnjim odmorima ili radno angažovana u ambulantama. Kako se Zakon o zdravstvenoj zaštiti posebno tiče zdravstvenih radnika molimo Vas da povodom istog organizujete još jednu javnu raspravu na kojoj bi zaposleni u zdravstvenim ustanovama, odnosno njihovi predstavnici, dali svoje sugestije čime bi se Nacrt učinio boljim i primjenjivijim u praksi.
Ovom prilikom želimo da istaknemo i svoje posebno nezadovoljstvo zakonskim rješenjem kojim je „zdravstveni radnik i zdravstveni saradnik, zaposlen sa punim radnim vremenom u zdravstvenoj ustanovi čiji je osnivač država, odnosno opština ne može da obavlja dopunski rad. Izuzetno, zdravstveni radnik i zdravstveni saradnik, zaposlen sa punim radnim vremenom u zdravstvenoj ustanovi čiji je osnivač država može, uz saglasnost direktora, da zaključi ugovor za obavljanje dopunskog rada u toj zdravstvenoj ustanovi ili sa drugom zdravstvenom ustanovom čiji je osnivač država, školom srednjeg usmjerenja, kao i sa drugim subjektom u skladu sa odredbama ovog zakona.”
Smatramo da su citirane odredbe štetne po zaposlene u zdravstvenim ustanovama čiji je osnivač država, te da će ovakve odredbe drastično narušiti cjelokupan zdravstveni sistem.
Mi kao nosioci posla u zdravstvenim ustanovama ne shvatamo interes države za donošenje odredbe koja nam onemogućava da obezbijedimo elementarnu egzistenciju za nas i članove naših porodica. Želimo da ukažemo da mi naš dopunski rad u privatnim zdravstvenim ustanovama ne ostvarujemo iz neke naše obijesti ili zbog toga što nam je mrsko ili možda dosadno da svoje slobodno vrijeme provodimo u krugu naših porodica, već upravo zbog činjenice da država nije u stanju da nam obezbijedi primanja od kojih možemo imati elementarno pristojan život.
Ovim zahtjevom Vam moramo ukazati na niz štetnih posljedica koje će nesumnjivo nastati eventalnim usvajanjem Nacrta, ali prije toga ukazali bismo na neke nesporne činjenice vezane za našu profesiju.
Gore citirane odrebe nacrta Zakona o zdravstvenoj zaštiti u praksi će najviše pogoditi ljekare, naročito ljekare specijaliste i subspecijaliste.
Nesporna je činjenica da su doktori specijalisti/subspecijalisti predhodno morali utrošiti godine svog života u školovanju odnosno stručnom osposobljavanju. Period koji je potreban da bi se steklo zvanje specijaliste/subspecijaliste znatno je veći nego za bilo koje drugo zvanje koje se stiče redovnim školovanjem u našoj zemlji. Dakle, nesporna činjenica je da se zvanično radi o najškolovanijem kadru u državi.
Nesporna je činjenica i da doktori specijalisti/subspecijalisti u odnosu na bilo koju drugu profesiju, a koja je vezana za rad u državnim ustanovama, na svom radnom mjestu provode najveći broj radnih sati.
Takođe je nesporno da rad u zdravstvenim ustanovama spada u najdelikatnije i najkonkretnije poslove koji se obavljaju u državnim ustanovama.
Činjenica je da bez obzira na najviše utrošenog vremena za školovanje i stručno osposobljavanje i najviše provedenih sati na svojim radnim mjestima, kao i na objektivno vrlo težak posao koji doktori obavljaju, doktori su jedna od najslabije plaćenih profesija koje obavljaju rad u državnim ustanovama.
Stoga, neshvatljiv nam je razlog zbog koga nam se, nakon što obavimo posao u državnoj zdravstvenoj ustanovi, oduzima pravo da sopstvenim zalaganjem i radom pokušamo popraviti svoj loš ekonomski status. Ovakvim Zakonom nas država osuđuje na siromaštvo.
Zaposlenima u zdravstvenim ustanovama jasna je i potpuno vidljiva slika koja je stvorena u javnosti, koja se nerijetko ogleda i prikazuje nas kao ljude sklone podmićivanju i korupciji, kao i slika da se naš standard drastično razlikuje od standarda prosječnog građanina naše zemlje. Od dijela laičke javnosti često se ukazuje na našu nestručnost i to se većinom obrazlaže u novinskim člancima i internet portalima, a vrlo rijetko dokazuje kroz sudske postupke.
Mi se nadamo da se zakonodavac prilikom sastavljanja Nacrta zakona nije vodio neutemeljenim i nikad pravno i institucialno utvrđenim predrasudama kojim dio javnosti nesmotreno karakteriše našu profesiju.
Obavještenja radi, a sigurni smo da ste upućeni, u državnim zdravstvenim ustanovama obavi se na stotine hiljada pregleda i uspješno izvrši na desetine hiljada komlikovanih ili manje komlikovanih medicinskih procedura. Na taj način čuvaju se hiljade života ili se barem životi pojedinaca čine podnošljivijim. Mi ne tražimo zahvalnost ni od javnosti ni od Vas, već pravo da nam dozvolite da dopunskim radom i sopstvenim angažmanom sebi obezbijedimo pristojan život i to nakon što ispunimo svoje obaveze u državnim zdravstvenim ustanovama kao što to većina nas i sada radi.
Ukazujemo da ni jedna zemlja iz okruženja nije uredila dopunski rad na način na koji je to predviđeno Nacrtom. Usvajanjem Zakona naša država postala bi jedina zemlja u okruženju i EU koja bi u potpunosti zabranila rad u privatnim klinikama, nakon što zdrastveni radnici ispune svoje radne i zakonske obaveze prema državnoj zdravstvenoj instituciji u kojoj rade.
Ovim zahtjevom mi ne želimo samo iskazati nezadovoljsto odrebama Nacrta zakona već dati konstruktiva rješenja kojima bi se osigurala prava pacijenata i neutralisala sumnja u potencijalnu zloupotrebu dopunskog rada u privatnim klinikama. Naš pravni tim ima konkretna rješenja čijim bi usvajanjem od strane predlagača bila ostvarena kontrola, način i kriterijumi za obavljenje dopunskog rada, ne dovodeći u pitanje prava pacijenata. Iz tog razloga Vas molimo da ponovite javnu raspravu i da zajednički, u partnerskom odnosu, učinimo najbolje za naš zdravstveni sistem u korist kako pacijenata tako i zdravstvenih radika. Bojimo se da trenutno rješenje ne nudi niti jedno niti drugo.
Na kraju, moramo Vas podsjetiti na tendenciju koja se javlja u zdravstvenim sistemima u zemljama regiona, a koja se ogleda u tome da sve više ljekara zaposlenih u državnim ustanovama napuštaju svoja radna mjesta. Tako je, primjera radi, Srbiju prošle godine napustilo 827 ljekara, Hrvatsku od ulaska u EU preko 1.000, Bosnu 300 godišnje, dok je Kosovo za 3 godine napustilo 400 ljekara. Ista tendencija postoji i u ostalim zemljama Balkana i Jugoistočne Evrope koje imaju znatno povoljnije i liberalnije uslove za dopunski rad u privatnim klinikama od naše zemlje. Realno se nameće dilema kakvu će posljedicu ostaviti usvajanje predmetnog Nacrta u državi u kojoj već nedostaje 640 ljekara specijalista?
Ovakav zakonski okvir nameće i brojna druga pitanja. Na primjer, ko će vršiti rad u privatnim zdravstvenim ustanovama ukoliko se zabrani rad domaćim zdravstvenim radicima? Da li će taj rad umjesto naših obavljati doktori iz zemalja okruženja? Da li ovakvo rješenje zapravo drastično uvećava mogućnost nelegalanog rada zdravstvenih radnika i gura zdravstvene radnike ka sivom tržištu? Kako zakonodavac misli da zdravstveni radnici koji imaju stambene kredite i neriješena stambena pitanja mogu vršiti otplatu odnosno nadati se rješavanju stambenih prilika? Da li se predlagač zakona upitao i kakvu će nemotivisanost ovakvo rješenje izazvati kod tek svršenih maturanata koji razmišljaju o upisivanju Medicinskog fakulteta? Na ova i mnoga druga pitanja smatramo da je neophodno sprovesti dublju analizu kojoj bi predhodila ozbiljna javna rasprava zakazana u terminu prilagođenom našim i Vašim radnim obavezama.
Iz svih navedenih razloga molimo Vas da nam dozvolite da na ponovljenoj javnoj raspravi iznesemo svoje viđenje, te da naš pravni tim predloži rješenja koja će ići za tim da dopunski rad u privatnim zdravstvenim ustanovama bude strogo zakonskim uslovima uređen i kontrolisan od strane nadležnih tijela, ali ne i nemoguć.
Sindikat doktora medicine Crne Gore
Leave a reply